Ovo zanimljivo istraživanje sproveli su naučnici Univerziteta u Bristolu, koji su pokušali da utvrde da li duvanski dim može izazvati metaboličke promene u organizmima narednih generacija, a rezultati su pokazali da to definitivno jeste slučaj.

„Otkriće transgeneracijskog efekta daje ogromne implikacije za istraživanja trenutnog rasta broje gojazne dece i procenu preventivnih mera“, smatra profesor Markus Pembri, autor ove studije. „Neprihvatljivo je analizirati faktore načina života unutar jedne genracije. Verovatno propuštamo priliku da razumemo nekoliko čestih oboljenja time što ignorišemo moguće efekte koje ima ponašanje prethodnih generacija.“

U istraživanju je učestvovalo 9.886 očeva, od kojih je 54 procenta pušilo u nekom periodu života, dok je tri odsto učesnika spadalo u aktivne pušače pre svoje jedanaeste godine. Sinovima ovih muškaraca merena je telesna težina u 13, 15. i 17. godini, a rezultati su pokazali da su deca učesnika koji su vrlo rano počeli da puše imala najviši indeks telesne mase, više masti u organizmu i od pet do deset kilograma više od proseka.

Međutim, rezultati koji su se ticali očeva koji su učestvovali u studiji su, možda, još više zapanjujući – kod njih je slučaj bio sasvim suprotan. Muškarci koji su postali pušači pre 11. godine imali su, naime, izuzetno nizak indeks telesne mase.

Ipak, u izveštaju studije se napominje da je neophodno sprovesti dalja istraživanja, jer nauka nije uspela da da odgovor na pitanje zbog čega pušenje u detinjstvu utiče na kilažu potoćih potomaka iako su uzeti u obzir genetski faktori i očeva telesna masa.

Priredila: Tamara Sorak