Mnoge majke imaju tendenciju da razvju osećaj krivice, da krive sebe za sve i svašta i teško se bore sa ovim stanjem koje može da utiče na njihov kvalitet života, pa i na sam odnos sa detetom. Psiholog IrinaČesnova otkriva zbog čega se majke često osećaju krivom, a ne bi trebale:

1. Loša sam majka ako ponekad želim da posvetim vreme samo sebi.
Ovo je ideja koja kruži u našoj kulturi - majka treba da provodi sve vreme sa detetom, jer mu je toliko potrebna. Majke pokušavaju da se pridržavaju ove ideje, ali, po pravilu, to ne uspe uvek. Ova ideja je samo delimično opravdana.

Da, malom detetu je potrebna odrasla osoba koja voli, prihvata i podržava. Ali, prvo, to ne mora biti mama sve vreme. U nekim trenucima ga može savršeno zameniti svaka bliska osoba iz detetovog okruženja, na koju je navikla i sa kojom je uspostavila vezu privrženosti.

Drugo, za stariju decu je veoma korisno da vide da njihovi roditelji imaju svoj život, koji ni na koji način nije povezan sa decom. Takođe, to doprinosi sazrevanju deteta, njegovom postepenom shvatanju da se svet neće uvek vrteti oko njega.

Treće, vi niste samo majka, već i osoba koja treba da posveti vreme drugim važnim oblastima: odnosima sa voljenima, zdravlju i samorazvoju. Ne zaboravite na to.

2. Dete se razbolelo/povredilo - "Kako sam bila tako nemarna."

Ovde vidimo ideju o svemoći i univerzalnoj odgovornosti : ja (mama) treba da budem toliko svemoćna, sveprisutna i pronicljiva da bukvalno jednim pogledom oduzmem sve nedaće od deteta. Moram sve da predvidim!

U stvarnosti, život je pun raznih događaja koje ne možemo ni predvideti ni sprečiti. Možemo samo da odgovorimo na njih i razvijemo načine efikasnog suočavanja – bilo da je u pitanju kontakt kompetentnog lekara, sposobnost da se dete uteši i podrži kada se oseća loše, povređeno je ili uplašeno. A onda će – kroz ovo iskustvo roditeljske podrške – postepeno dete naučiti da bude samostalnije (što će mu biti od velike koristi u odraslom dobu).

3. Dete ne uči dobro - ja sam kriva

A evo i nerealne ideje svemoći: majka je odgovorna za sve što se dešava detetu: ako mu nešto ne pođe za rukom, propustila je i nije dala dovoljno! Ova ideja je štetna jer ne sugeriše nikakve granice u oblasti roditeljske odgovornosti.

Nisi u poziciji da budeš odgovoran za sve na svetu, inače bi bio savršen biorobot, a vi ste samo čovek, živ i, kao i svi mi, nesavršen. Ako vidite specifične poteškoće kod deteta, mnogo konstruktivniji način je da razvijete plan i usmerite napore da mu pomognete da te poteškoće prevaziđe.

4. Povredila sam ga jer sam vikala na njega

Trauma može biti uzrokovana događajem koji prevazilazi granice normalnog ljudskog iskustva i koji je toliko zasićen emocionalnim iskustvima da psiha jednostavno ne može da ih "svari". Traumatizovana su deca koja su redovno zlostavljana (fizički, emocionalno, seksualno), koja nemaju kome da se obrate za utehu i podršku, a čije su potrebe hronično nezadovoljene.

Plač majke je događaj koji je sasvim izvodljiv za dečiju psihu. Većina dece saoseća sa roditeljskim "lomovima", posebno ako roditelji, došavši k sebi, priznaju da su "prešli granicu" i kaju se zbog onoga što se dogodilo, a da ne okrive dete. Deca nas vide sasvim žive, ne gvozdene i bezdušne i prihvataju nas bezuslovno.

Da, detetu je potrebno mnogo ljubavi, pažnje i podrške. Ali ipak, ne bi trebalo da je tretirate tako da raste pod staklenim zvonom. Verujte, vaše dete je mnogo jače.

Ako ste vikali na dete bez razloga:

  • priznajte svoja osećanja (bol, ogorčenost, umor, bes)
  • priznajte detetu naglas osećanja, nemojte da ga krivite
  • izraziti žaljenje zbog onoga što se dogodilo ("Veoma mi je žao zbog onoga što se dogodilo između nas");
  • saosećajte sa detetom i sobom, vratite kontakt ("Hajde da se zagrlimo, mnogo te volim").

5. Odlazim na posao, a dete ne dobija majčinsku ljubav

Niko ne može zauzeti mesto voljene majke u srcu deteta. Ako radite, dajte svom detetu onoliko slobodnog vremena koliko imate, dok mu se potpuno posvetite. Šaljite signale o njegovoj vrednosti i značaju, pokažite iskreno interesovanje za poslove deteta, pogledajte ga u oči, budite prisutni "ovde i sada": "Šta si danas radio?; Kako si proveo dan?; Šta vam je bilo važno?" Tada nećete imati osećaj da vam nešto nedostaje i sve će biti u redu. Ako pokušavate da uradite sve i ne možete, to je u redu.

Ako uveče padnete od umora i vaš život uopšte nije kao retuširane fotografije sa društvenih mreža, to je takođe normalno. Svaka majka koja je vođena potrebom da brine, štiti i neguje svoje dete je divna. A ako kasnite na posao, završavate gorući projekat, nema razloga za brigu.

6. Razvela sam se od muža, nisam spasila porodicu i lišila sam dete oca

Odnosi između dvoje odraslih su uvek napori oboje. Nije uvek moguće održati bračne odnose, postoje dobri razlozi za to. Osim toga, razvod je moguć samo između muža i žene, ali ne i između roditelja. Zauvek ćete ostati mama i tata svojoj deci, ona ne gube oca.

Srećna deca ne odrastaju sa roditeljima koji žive pod istim krovom, već sa onima koji su i sami srećni. Zato, tražite sebe, svoju sreću, onda ćete moći da pokažete svom detetu sopstvenim primerom: šta god da se desi u životu, možete to preživeti, naučiti lekcije i živeti dalje.

(Yumama)

BONUS VIDEO:

Surogat majka  mamayessenia/instagram