Razlikovanje, odnosno identifikacija krvnih grupa kod ljudi je moguća zbog prisustva ili odsustva antigena i antitela. Proteinski molekuli (antigeni) se nalaze na površini eritrocita, a antitela se nalaze u plazmi.

Austrijski lekar i biolog Karl Landštajner je 1902. godine  razvio moderni sistem AB0 klasifikacije krvnih grupa. Nobelovu nagradu dobija 1930. godine, a sedam godina kasnije, sa kolegom Aleksandrom Vinerom otkriva postojanje Rhezus (rezus) faktora.

Velikim slovima A i B se označava prisustvo belančevina (proteina) na eritrocitima, koji izazivaju reakciju antigen-antitelo.

Krv se sastoji od plazme, odnosno tečnog dela, u kome se nalazi so, kao i različitih proteina, eritrocita, leukocita i trombocita.

Uloga krvnih sadržaja

* Crvena krvna zrnca ili eritrociti imaju ulogu da transportuju kiseonik iz pluća do organa ili, preciznije, do samih ćelija.

* Bela krvna zrnca ili leukociti imaju ulogu u borbi protiv infekcije.

* Pločice ili trombociti imaju glavnu ulogu u zaustavljanju krvarenja.

* Antitela su prirodna zaštita od stranih belančevina - antigena, koje iz raznih razloga: kao što su bolest, infekcije, trovanja,  lekovi, serumi, vakcine, itd. mogu da dospeju u krv.

- Krvna grupa A ima A antigen na površini eritrocita i anti B antitela u plazmi.

- Po logici stvari, krvna grupa B ima B antigen na površini eritrocita i anti A antitela u plazmi.

- Krvna grupa 0 (nula) nema antigena na površini eritrocita i zato je označena nulom, a sa druge strane - poseduje u plazmi anti A i anti B antitela.

- Grupa AB poseduje A i B antigene, ali ne poseduje antitela, jer bi u tom slučaju došlo da samorazaranja eritrocita.

Po dva gena od svakog roditelja

Za svaku naslednu osobinu, dobijamo od roditelja najmanje dva gena, pa tako i za krvne grupe. To znači da jedan od roditelja, na primer, daje gen koji nosi krvnu grupu A, a drugi roditelj daje gen koji daje krvnu grupu 0. U tom slučaju, dete će imati krvnu grupu A,0 odnosno krvnu grupu A. Pretpostavimo da otac ima krvnu grupu iz našeg primera A,0 a da majka ima krvnu grupu B,0 - što znači krvnu grupu B. Onda je moguće da potomci imaju krvnu grupu A,B zatim krvnu grupu A,0 pa B,0 i konačno 0,0. Poslednja kombinacija često izaziva zabunu, ponekad i sumnju u roditeljstvo, pa je značajno da se istaknu ovakve mogućnosti u nasleđivanju krvnih grupa.

Uloga krvnih grupa u utvrđivanju očinstva je poslednjih godina u drugom planu, jer se identifikacija vrši pomoću DNA, odnosno tipizacije tkiva - sa verovatnoćom od preko 99 odsto.

Mogući problemi sa Rezus faktorom

Eritrociti mogu da imaju još jedan značajan protein, nazvan Rezus faktor - koji je, takođe, antigen. Njegovo prisustvo, u ovom slučaju, označava se sa znakom + (plus), a nedostatak znakom - (minus). Značajno je napomenuti da je oko 85 odsto populacije Rh +. Ovaj podatak dobija na značenju kod trudnica koje su Rh negativne, jer se očekuje da je beba u 85 odsto slučajeva Rh pozitivna. Onda se stvaraju antitela protiv Rh antigena, koji je u konkretnoj situaciji strana belančevina i nalazi se na eritrocitima bebe. Dolazi do ozbiljnih problema i kliničke pojave koja se naziva hemolitička bolest novorođenčadi. To se događa u prvom redu kod ponovljenih trudnoća ili, još češće, nakon prethodnih pobačaja. Na svu sreću,  postoji hiperimuni gama globulin (Rhogam), koji se daje preventivno (pobačaji), ili terapijski - kod dokazanog povišenja titra antitela na Rh antigen.

O krvnim grupama

♦ Najstarija krvna grupa je 0, stoga je i nazastupljenija, do 60 odsto. Datira još iz kamenog doba.

♦ Krvna grupa A je nastala otprilike 25.000-15.000 godina pre naše ere.

♦ Krvna grupa B je nastala 15.000-10.000 godina pre naše ere i posledica je migracije stanovnika Afrike prema Evropi, Aziji i Americi.

♦ Najmlađa je krvna grupa AB, time i najređa. Pojavila se 1000 godina unazad i verovatno je posledica mešanja stanovnika, uz povećanu populaciju, pa je u Japanu, Kini i Pakistanu ima oko 10 odsto.

Prim. dr Dragoslav Lekić, ginekolog-genetičar