Pravi domaći paradajz ne može da se uporedi sa onim koji se može pronaći na policama supermarketa. Međutim, pravi paradajz kojim se hranimo ne bi trebalo da bude prskan raznim sredstvima koja mogu da naštete zdravlju. Zato se treba zapitati kako da prepoznamo prskani, od onog neprskanog paradajza, kao i kako znati koji je zaista onaj pravi domaći.

Stručnjaci tvrde da onaj ko jednom proba pravi, domaći i biološki paradajz, taj ga uvek prepoznaje. Dobro je na pijacama birati stare sorte kao što su jabučari, a njihova karakteristika je različita veličina i neprskani oblik. Prskani paradajz uglavnom je istog oblika pa deluje gotovo plastično i neprirodno rumeno.

Neprskani paradajz nema zelenu peteljku unutra nasred ploda, a boja mu je ujednačeno crvena i spolja i iznutra, odnosno od kore do srca. Osobina neprskanog paradajza je i da malo ispuca oko peteljke, što je znak da nije hemijski tretiran.

Svakako, i ukus prskanog paradajza je neusporediv sa onim posađenim u bašti bez dodataka hemikalija. Nije na odmet ni pomirisati paradjz. Ako osećate jaku aromu zemlje, bašte i paradajza, tada u ruci imate domaći proizvod.

Izbegavajte kupovinu paradajza u plastičnim kutijama jer takav proizvod ne možete da pogledate, pomirišete i opipate.

Ne preporučuje se ni kupovina na štandovima gde vam nije dopušteno da proverite kvalitet ploda.