- Veliki je broj dece koja voze električne trotinete, čak i mlađih od 14 godina koji po zakonu ne bi smeli da ih voze.
- Lekar upozorava da je sve više povreda koje deca zadobijaju u padovima sa ovih trotineta i otkriva koje su opasnosti.
Jedan trenutak nepažnje, kamenčić na putu ili naglo kočenje mogu biti dovoljni da zabavna vožnja električnim trotinetom završi u hitnoj pomoći. Ove povrede kod dece nisu bezazlene – od preloma ruku i nogu i velikih oguljotina do povreda glave i oštećenja zona rasta koje posledice mogu pokazati tek mesecima ili godinama kasnije.
"Pri brzini od 25 km/h dete više ne pada – ono biva izbačeno", upozorava dr Alin Gabriel Sterian, dečji ortoped.
Električni trotinet roditeljima možda izgleda kao bezazlena igračka, ali stručnjaci upozoravaju da ga treba posmatrati kao vozilo, a ne kao igru. Posebno su ugrožena mlađa deca, koja još nemaju dovoljno razvijene reflekse, snagu i sposobnost da procene opasnost u saobraćaju.
U nastavku donosimo najvažnije savete za roditelje: koje povrede su najčešće, koje mogu ostaviti trajne posledice, koje greške deca najčešće prave i koji simptomi nakon pada zahtevaju hitan pregled lekara.
Električni trotineti postali su toliko česti na ulicama da su povrede nastale u njihovim nezgodama već deo svakodnevne prakse dečjih ortopedskih službi. Iza naizgled običnog pada mogu se kriti prelomi, povrede glave, ozbiljne rane i oštećenja koja mogu ostaviti dugoročne posledice.
Dr Alin Gabriel Sterian, dečji ortoped iz Dečje bolnice za urgentne slučajeve "Grigore Aleksandresku" u Rumuniji, upozorava da brzina kretanja električnog trotineta značajno menja mehanizam povrede.
"Pri brzini od 25 km/h dete više ne pada – ono biva izbačeno", objašnjava lekar.
Zato električni trotinet ne treba posmatrati kao igračku, već kao vozilo koje zahteva odgovornost, zaštitnu opremu i poznavanje saobraćajnih pravila.
Sve više dece završava na ortopediji
Prema rečima dr Steriana, broj nezgoda sa električnim trotinetima poslednjih godina naglo raste. Posebno tokom toplih meseci i u gradskim sredinama, lekari gotovo svakodnevno zbrinjavaju decu povređenu u ovakvim nezgodama.
Problem nije samo u broju povreda, već i u njihovoj težini. Električni trotineti mogu razviti brzinu od oko 25 km/h, a pojedini modeli i više. Pri takvoj brzini dete može biti snažno odbačeno nakon udara, dok u većini slučajeva nema gotovo nikakvu zaštitu osim eventualne kacige.
Dodatni problem predstavljaju i prepravke trotineta kojima se povećava njihova brzina, što ih čini još težim za kontrolu.
Koje su povrede najčešće
Najčešće su povrede gornjih ekstremiteta – prelomi podlaktice, lakta, ručnog zgloba i ključne kosti. Dete pri padu često instinktivno ispruži ruke ili preleti preko upravljača.
Mogu se javiti i:
- prelomi potkolenice i skočnog zgloba,
- uganuća i nagnječenja,
- duboke i velike ogrebotine nastale pri kontaktu sa asfaltom,
- povrede mišića i kože,
- povrede glave i lica,
- potresi mozga,
- prelomi lica i povrede zuba.
Posebno zabrinjavaju povrede glave. One mogu ostaviti dugotrajne posledice, naročito ako se radi o težoj traumi ili ako dete doživi više udaraca u glavu.
Zašto su deca posebno ranjiva
Deca nemaju istu telesnu težinu, snagu mišića i reflekse kao odrasli. Njihova sposobnost da u deliću sekunde procene opasnost, zakoče ili izbegnu prepreku još nije potpuno razvijena.
Tu je i saobraćajno iskustvo. Dete može imati problem da pravilno proceni brzinu automobila, udaljenost ili opasnost od prepreke.
Na sve to dolaze želja za brzinom i uticaj vršnjaka.
Prema zakonu, deca mlađa od 14 godina ne bi smela da voze električne trotinete, a oni od 14 do 18 godina smeju da ga voze samo na biciklističkim stazama ili trakama, ili na putevima gde je ograničenje do 30km/h. U praksi, međutim, lekari viđaju i mnogo mlađu decu na električnim trotinetima.
Povreda može ostaviti posledice godinama
Kod dece je posebno važno obratiti pažnju na povrede zona rasta, odnosno hrskavica koje omogućavaju rast kostiju.
Ako se takva povreda ne prepozna i ne leči pravilno, zona rasta može prerano da se zatvori. Posledica može biti skraćenje ili deformitet ekstremiteta, koji postaje vidljiv tek mesecima ili godinama kasnije i ponekad zahteva dodatne operacije.
Dugoročne posledice mogu ostaviti i povrede mekih tkiva – veliki ožiljci, slabost ili gubitak funkcije ekstremiteta.
Ni povrede glave ne treba potcenjivati. Čak i naizgled blag potres mozga može biti praćen problemima sa koncentracijom, pamćenjem ili spavanjem, što može uticati i na školske obaveze.
Kosti dece nisu iste kao kosti odraslih
Dečja kost je elastičnija i ima veću sposobnost remodelovanja. Zbog toga neke dečje prelome nije potrebno operisati – kost tokom rasta može postepeno da ispravi određene deformitete.
Međutim, postoje i prelomi koji zahtevaju posebno pažljivo lečenje, naročito oni koji zahvataju zonu rasta, zglob ili strukture poput nerava i krvnih sudova.
Zanimljivo je da se neke povrede kod dece mogu teško uočiti na prvom rendgenskom snimku. Zbog toga su klinički pregled i praćenje nakon povrede veoma važni.
Koliko traje oporavak
Deca se uglavnom oporavljaju brže od odraslih. Jednostavan prelom podlaktice može zarasti za oko tri do četiri nedelje, dok je odraslima često potrebno šest do osam nedelja.
Ipak, brže zarastanje ima i svoju drugu stranu: ako je kost zarasla u pogrešnom položaju, ona može relativno brzo "fiksirati" taj položaj.
Kod preloma koji zahvataju zonu rasta, kontrole ne bi trebalo završiti nakon skidanja gipsa. Promene u rastu mogu postati vidljive tek nakon šest, 12 ili čak 24 meseca, zbog čega su kod određenih povreda potrebne dugoročne ortopedske kontrole.
Najčešće greške roditelja i dece
Lekar kao najčešće greške izdvaja:
- vožnju bez kacige i druge zaštitne opreme,
- vožnju dvoje dece na jednom trotinetu,
- korišćenje trotineta pre zakonski dozvoljenog uzrasta,
- prepravljanje trotineta radi postizanja veće brzine,
- vožnju među automobilima,
- prelazak pešačkog prelaza bez silaženja sa trotineta,
- korišćenje telefona ili slušalica tokom vožnje,
- vožnju noću bez reflektujućih elemenata i ispravnih svetala,
- vožnju po mokroj podlozi, lišću ili šljunku,
- zanemarivanje kontrole kočnica i guma.
Jedna od najvećih grešaka, smatra dr Sterian, jeste to što roditelji električni trotinet doživljavaju kao igračku.
"To nije igračka, već vozilo", naglašava lekar.
Roditeljima savetuje i da sami isprobaju trotinet pre nego što ga daju detetu. Tako mogu da vide koliko brzo ubrzava i koči, koliko je nestabilan preko prepreka i koliko se ponašanje vozila menja na mokroj podlozi.
Kako zaštititi dete?
Ako dete koristi električni trotinet, osnovna pravila trebalo bi da budu jasna:
Kaciga je obavezna pri svakoj vožnji. Poželjno je koristiti i štitnike za kolena i laktove, kao i rukavice.
Takođe:
- trotinet treba da koristi samo jedno dete,
- brzina treba da bude što manja,
- gde postoje, treba koristiti biciklističke staze,
- ne treba voziti među automobilima,
- na pešačkom prelazu treba sići sa trotineta,
- telefon i slušalice ne treba koristiti tokom vožnje,
- u večernjim satima neophodni su svetlosni i reflektujući elementi,
- kočnice i gume treba redovno proveravati,
- dete treba naučiti osnovnim pravilima bezbedne vožnje.
I, možda najvažnije – roditelj treba da bude primer detetu. Ako dete vidi roditelja kako nosi kacigu, veća je verovatnoća da će i samo prihvatiti to pravilo.
Kada dete mora hitno kod lekara
Nakon pada sa električnog trotineta, hitan pregled je potreban ako dete:
- udari glavom, posebno ako je izgubilo svest, povraća, neuobičajeno je pospano, ima jaku glavobolju ili je zbunjeno;
- odbija da koristi ruku ili nogu, šepa ili ne može da hoda;
- ima vidljiv deformitet, veliki otok ili jak bol koji ne prolazi;
- ima duboku ranu, obilno krvarenje ili velike oguljotine;
- oseća bol u vratu, trnjenje ili slabost u ekstremitetima;
- nakon udara u upravljač ima bol u stomaku.
Važno je znati da činjenica da dete nakon pada ustane i nastavi da se igra ne znači nužno da nije povređeno. Neki prelomi i povrede zona rasta u početku mogu biti teško uočljivi.
Ako bol, šepanje ili drugi simptomi traju duže od 24 sata, dete bi trebalo da pregleda lekar.
Električni trotinet može biti zabavan način kretanja, ali za dete nikada nije samo igračka. Kaciga, odgovarajući uzrast, bezbedna brzina i nadzor odraslih mogu napraviti razliku između bezazlene vožnje i povrede sa dugoročnim posledicama.
U galeriji ispod pogledajte i savete ruskog pedijatra o odgajanju dece:
BONUS VIDEO: