Većina roditelja želi odnos u kojem se dete oseća dovoljno sigurno da s njima podeli svoja osećanja. Ali, u stvarnosti, to nije uvek jednostavno.

"Jedna od najčešćih stvari koju čujem od roditelja je: 'Samo želim da mi moje dete priča,'" kaže Vivijana Mek Govern, licencirana porodična terapeutkinja i direktorla Full Vida Therapy. Deca se ne otvaraju zato što to od njih tražimo, već moraju da se osećaju emocionalno sigurno. A ta sigurnost se gradi svakodnevnim sitnicama, a ne samo "velikim razgovorima".

Znaci da se dete ne oseća sigurno da vam se otvori

Prema Mek Govern, mogući znaci su:

  • Kratki, jednosložni odgovori
  • Zatvorenost ili nervoza u vašoj blizini
  • Deljenje samo površnih informacija
  • Veće poverenje prema učiteljima ili prijateljima

Dr. Viktorija Grinman, psihoterapeutkinja i osnivačica Growing Kind Minds, deli znake u dve kategorije:

Jasni znaci:

  • Izbegavanje kontakta
  • Laganje
  • Sarkazam, humor kao odbrana
  • "Ne zanima me" stav

Suptilni znaci:

  • Preterana poslušnost
  • Perfekcionizam
  • Uvek žele da ugode

"Ta deca nisu 'poslušna' zato što je sve u redu nego zato što se plaše da vas razočaraju", objašnjava Grinman.

Zašto deca skrivaju osećanja?

Već u ranom uzrastu deca uče hoće li njihova osećanja biti saslušana ili ispravljena. Ako osete da ih roditelj kritikuje, kažnjava ili da ga njegovi osećaji preplavljuju, mogu da odluče da je sigurnije da ćute. Čak i dobronamerne reakcije, poput brzog davanja saveta, mogu biti previše ako detetu jednostavno treba prostor i saosećanje.

Kako da podstaknete dete da se otvori

"Ako je roditelj emocionalno uznemiren, dete neće znati da se smiri. Umesto zajedničkog smirivanja, dolazi do zajedničkog uzrujavanja", upozorava Grinman.

Pre nego što tražimo da dete podeli osećanja, važno je proveriti sopstveno stanje - jesmo li mirni, prisutni, spremni da saslušamo bez osude?

Korisni saveti za podsticanje povezanosti:

  • Uvedite male svakodnevne rituale: zajednički doručak, priča pre spavanja, crtanje bez žurbe
  • Ne forsirajte razgovor, recite: "Tu sam kad budeš spreman".
  • Pomozite detetu da imenuje osećanja, bez srama
  • Potvrdite njegove emocije: "To stvarno zvuči frustrirajuće".
  • Priznajte svoje greške: "Znam da nekad prebrzo nudim rešenja. Učim da te bolje slušam".

BONUS VIDEO:

Šta psiholog ne bi rekla svom detetu Izvor: Šta psiholog ne bi rekla svom detetu

(miss7mama.24sata.hr/Yumama/Nataša Zlatković)