"Mama. Mamaaa. Mamice. Mama pogledaj me, vidi me, gledaj kako skačem..." Koliko vas puta dnevno deca dozivaju? Vrlo verojatno sasvim dovoljno da vas dovedu do ivice.

Zanimljivo je i da deca zovu i traže mamu, čak i kad je u blizini još jedna savršeno sposobna odrasla osoba; tata, dadilja ili neko treći. Ali, čini se da traženje mame nikad ne prestaje. Ponekad se mame zapitaju, primećuju li deca uopšte ostale odrasle osobe u sobi? Čini se da i ne baš!

Doktorka Rejčel Bazman, načelnica Odeljenja za anksiozne poremećaje na institutu Child Mind, rekla je da postoji razlog zašto deca neprestano traže mamu, piše mom.com.

U obzir treba uzeti uzrast deteta

"U zavisnosti od uzdrasta, moguće su dve situacije. Ako je reč o maloj ili deci predškolskog uzrasta, takvo ponašanje je potpuno prirodno, pa čak i prikladno", tvrdi dr Bazman. "Oni vide mamu i povezuju je sa zadovoljavanjem njihovih potreba", objasnila je.

Drugim rečima, ako radite od kuće ili ste zauzeti kućnim poslovima, to detetu ništa ne znači ako se nalazite u njegovom vidnom polju. "Oni to ne mogu da racionalizuju", ističe Bazman.

S druge strane, ako je dete nešto starije, a svejedno neprestano ponavlja "mama, mama, mama", to bi moglo biti povezano s određenim promenama u vašim životima. Čak i ako je naizgled sve uobičajeno, dete je može da primeti i sve promene koje se dešavaju u vašoj rutini. Odnosno, kada izgube rutinu, deca se najčešće "hvataju" za ono što im je poznato i s čim se osećaju sigurno, a to su njihove mame.

Uloge članova porodice

Deca su verovatno navikla da traže od jednog roditelja da uradi nešto određeno. "Često ljudi preuzimaju uloge u porodici", rekla je Bazman. Odnosno, kada se dete obrati tati, dadilji ili nekoj trećoj osobi, oni se često s istim pitanjem obraćaju mami koja donosi konačnu odluku. Zato deca nesvesno pokušavaju da ubrzaju proces i "izbace" iz donošenja odluke osobu koja se nalazi u sredini, te se direktno obraćaju mami.

Postoji rešenje! Kako biste to izbegli i naučili dete da se obraća i drugim odraslim osobama, presudno je da oblikujete ponašanje koje očekujete i želite da vidite.

"Pokažite detetu šta da očekujete", napominje doktorka Bazman. To bi moglo da znači stvaranje lako razumljivih granica poput crvenog ili zelenog "svetla" na maminim vratima ili jasno isticanje ko je u tom trenutku "na dužnosti" tako da deca unapred znaju ko će im poslužiti večeru, dati grickalice ili biti zadužen za pomoć pri odlasku na toalet.

Takođe je važno, rekla je Bazman, da obavestite ostale odrasle osobe u kući da vežbate postavljanje granica.

BONUS VIDEO:

Beba koja je vezana za mamu Izvor: Beba koja je vezana za mamu

(miss7mama.24sata.hr/Yumama/Nataša Zlatković)