Dete se rađa sa dve osnovne psihološke potrebe, tvrdi poznati govornik, lekar i autor bestselera dr Gabor Mate. Prva je potreba za privrženošću, koja se ispunjava kroz kontakt, povezanost i ljubav, a bez toga dete ne može da preživi. Da bi ova potreba bila ispunjena, potrebno je i da roditelji budu privrženi detetu.

Dr Mate ističe da takva potreba postoji kod svih sisara, ali je kod ljudi najizraženija jer je čovek u odnosu na druge sisare najmanje razvijen na rođenju, najmanje zreo i sa najmanje razvijenim mozgom, zbog čega duži vremenski period zavisi od roditelja.

"Naša potreba za privrženošću je ogromna – i ostaje važna tokom celog života, jer tu privrženost moramo da negujemo i povezujemo u svrhu formiranja društva i društvenih grupa, bez kojih ne možemo opstati", piše ovaj stručnjak na sajtu drgabormate.com.

Privrženost, dakle, nije nešto što pokazuje da je dete razmaženo, već je to zaista njegova potreba, da se poveće, da pripada, da voli i bude voljeno.

Druga potreba sa kojom se dete rađa je potreba za autentičnošću. Autentičnost je sposobnost da budemo svesni onoga što osećamo, da budemo u kontaktu sa svojim telom i da možemo da izrazimo ko smo i to pokažemo u svojim aktivnostima i odnosima.

"Zašto je to tako? Zamislite osobu u evolucionom periodu koja je van dodira sa svojim telom i svojim emocijama i instinktima. Koliko dugo bi preživela u divljini?", objašnajva dr Mate.

"Autentičnost je još jedna velika potreba za preživljavanjem. Ali šta se dešava sa detetom kada njegova potreba za privrženošću nije u skladu sa njegovom potrebom za autentičnošću? Šta se dešava kada se dete na podsvesnom nivou suoči sa grubom istinom: ’Ako sam autentičan, roditelji će me odbaciti. Ako osećam ono što osećam i izražavam ono što osećam, moji roditelji to ne mogu da podnesu’".

Stručnjake ističe da roditelji nesvesno često prenose upravo ove poruke deci, ne zato što ih ne vole, već zato što i sami žive u u stanju potiskivanja sebe i svojih emocija, zato što su pod stresom, zato što su povređeni ili zato što su doživeli određene traume. I uopšte zato što je to način življenja današnjeg društva.

"Kako onda dete reaguje na takvu situaciju? U njegovoj podsvesti se otvara proces koji kaže: ’Ako odustanem od privrženosti zarad autentičnosti, gubim odnose od kojih zavisi moj život. Dakle, ovde nema pitanja. Ono što postaje potisnuto je autentičnost deteta, njegove emocije", objašnjava, navodeći da se zbog toga dešava da dete odraste, napuni 35 ili 40 godina, a i dalje ne poznaje sebe suštinski, ne zna ko je.

"Kada ga neko pita šta oseća, on odgovara: ’Nemam pojma’. Naučio je da ignoriše svoja osećanja, posebno ona koja je naučio u detinjstvu i koja bi mogla da ugroze njegovu privrženost. U nekom trenutku svog života shvatio je da je cena kombinovanja privrženosti i autentičnosti previsoka. I tako njegova nova priroda postaje da gubi vezu sa sobom i potiskuje svoje emocije. Kao rezultat, on kasnije može da plati cenu toga zavisnošću, mentalnom bolešću ili bilo kojom vrstom fizičke bolesti, često autoimune vrste", upozorava dr Gabor Mate.

Za kraj, ovaj svetski stručnjak podvlači da do svega toga uopšte ne mora da dođe, te da deca nikada ne bi trebalo da se nađu u situaciji da moraju da biraju između privrženosti roditeljima i svoje autentičnosti.

BONUS VIDEO:

Psiholog tvrdi da su promene u odrastanju krive za depresiju Izvor:  Psiholog tvrdi da su promene u odrastanju krive za depresiju