U današnje vreme, roditelji treba da budu pravi pedagozi i psiholozi kako bi na pravi način pristupili detetu i izveli ga na pravi put. Pružanje podrške i emocionalne stabilnosti u detinjstvu, kasnije može biti od suštinske važnosti u odraslom dobu.

Deca koja ne dobiju dovoljno emocionalne podrške, kasnije pokazuju ovih 12 osobina.

1. Imaju nisko samopoštovanje

Iako to nema neke veze sa genetikom, čovekovo samopoštovanje, kada odraste, u velikoj meri se razvija u detinjstvu kroz ljubav i podršku ljudi oko njih. Oni koji ne dobijaju ohrabrenje ili su emocionalno zlostavljani, nikada nemaju priliku da razviju zdravo samopoštovanje. Rezultat toga je da se često osećaju nezaslužnim za ljubav i uspeh.

2. Plaše se odbijanja

Ove osobe se mogu boriti sa strahom od napuštanja ili odbacivanja, piše A conscious rethink. Uvek očekuju da će ih drugi izneveriti. Da bi se zaštitili, mogu biti previše oprezni u odnosima i izbegavati emocionalnu ranjivost. To ih sprečava da formiraju zdrave odnose.

3. Imaju poteškoće u izražavanju emocija

Ljudi uče da obrađuju emocije skoro od trenutka kada su rođeni. Bez odgovarajuće podrške emocionalno stabilnih odraslih osoba, oni se bore da identifikuju, upravljaju i izraze emocije. To često dovodi do nezdravog ponašanja poput emocionalnog potiskivanja ili ispada koje se bore da kontrolišu.

4. Treba im eksterna validacija

Deca koja dobiju pozitivno potkrepljenje razvijaju zdrav osećaj unutrašnje validacije. Ne moraju da traže odobrenje da bi im neko drugi rekao da su dovoljno dobri. Umesto toga, oni mogu da vide suštinsku vrednost koju imaju samo gledajući unutra. Kada to nedostaje, osoba može odrasti u potrebi da drugima redovno potvrđuje svoju vrednost.

5. Ne veruje drugima

Problemi sa poverenjem su česti kod onih kojima je nedostajala emocionalna podrška kao dete. Osoba je rano naučila da drugi mogu biti nepouzdani ili okrutni. Možda im je teško da uspostave bliske odnose jer su previše sumnjičavi prema drugima.

6. Postaju perfekcionisti

Perfekcionizam je, između ostalog, nezdrav mehanizam suočavanja sa osećanjem neadekvatnosti. Osoba razvija podsvesnu potrebu da bude savršena kako bi mogla da "zaradi" ljubav i potvrdu koju nije dobila kao dete.

7. Uvek udovoljava drugima

Ljudi koji udovoljavaju drugima daju prioritet potrebama tih drugih u odnosu na svoje da bi dobili odobrenje ili izbegli sukob. Ovi ljudi često potiskuju sopstvene želje kako bi učinili druge srećnim. Čineći to, ponavljaju ponašanja koja su naučili u detinjstvu, a pri čemu su čeznuli da im roditelji kažu lepe stvari ili su se plašili posledica ako ne poslušaju.

8. Postaju anksiozni

Hronična anksioznost može biti uzrokovana nedostatkom emocionalne sigurnosti i stabilnosti u detinjstvu. Osoba koja je stalno preosetljiva ili preterano razmišlja, podstiče sopstvenu anksioznost jer pokušava da uoči emocionalne pretnje pre nego što se dese.

9. Plaše se sukoba

Odrasli kojima je nedostajala emocionalna podrška u detinjstvu, mogu da izbegavaju konfrontaciju kako bi izbegli odbacivanje. To znači da često neće izraziti prava osećanja ili potrebe u vezi.

10. Imaju probleme sa vezanošću

Emocionalno zanemarivanje može dovesti do anksioznih ili izbegavajućih stilova vezanosti. Mogu se držati drugih iz straha od napuštanja ili održavati emocionalnu distancu kako bi se zaštitili od povrede. Ove neprilagođene veštine suočavanja otežavaju osobi da formira ili održi zdrave odnose.

11. Imaju probleme u postavljanju granica

Dete kojem nedostaje podrška može se boriti da potvrdi svoje potrebe i postavi zdrave granice kao odrasla osoba. Često će se osećati krivim ili će im biti neprijatno zbog toga, kao da predstavljaju neprijatnost u vezi. I pošto izbegavaju sukobe, ne brane svoje granice.

12. Imaju tendencije ka zavisnosti

U nekim slučajevima, osoba može da formira međuzavisne odnose. Detinjstvo lišeno emocionalne podrške može dovesti do toga da odrasla osoba preterano popravlja stvari određujući svoju sopstvenu vrednost na osnovu toga koliko su nekom drugom potrebni. Oni mogu postati štaka na koju se neko drugi oslanja.

BONUS VIDEO:

Šta psiholog ne bi rekla svom detetu Izvor: Šta psiholog ne bi rekla svom detetu

(ona.telegraf.rs/Yumama/Nataša Zlatković)