Preliminarna istraživanja Instituta za mentalno zdravlje otkrivaju zabrinjavajuću statistiku – čak 20,4 odsto mladih u Srbiji ima ozbiljan psihijatrijski poremećaj. Sve veći broj adolescenata suočava se sa anksioznošću, depresijom, hroničnim stresom i pritiscima savremenog društva.
O ovoj temi su u emisiji "Uranak" na K1 govorile klinički psiholog dr Snežana Mrvić i neuropsiholog dr Aleksandra Parojčić. One su istakle da su ovi podaci upozorenje da se mentalno zdravlje mladih mora postaviti kao prioritet u društvu.
Prema rezultatima istraživanja, devet odsto mladih imalo je suicidne misli ili pokušaje, 8,7 odsto pokazuje simptome ozbiljne depresije, a više od pet odsto se suočava s izraženom anksioznošću. Panični poremećaji registrovani su kod 2,4 odsto ispitanika, dok anoreksija pogađa 2,3 odsto mladih.
"Svaki peti tinejdžer u Srbiji ima neki psihijatrijski poremećaj", izjavila je dr Snežana Mrvić, dodajući da je posebno zabrinjavajuće to što je čak 27,7 odsto ispitanika doživelo fizičko zlostavljanje u porodici. Takođe, 30 odsto mladih izjavilo je da se ne oseća prihvaćeno, dok se 14 odsto njih samopovređuje.
"Podaci su vrlo zabrinjavajući, a istraživanja još nisu završena. Na struci i institucijama je odgovornost da na osnovu ovih nalaza razviju strategije za prevenciju i podršku. Mladi su odgovarali na pitanje kome bi se obratili za pomoć, i većina je navela psihologa, nastavnika, pa tek onda člana porodice. Ohrabruje što je 75 odsto onih koji su zatražili pomoć reklo da im je takva podrška bila korisna", istakla je Mrvić.
Dr Aleksandra Parojčić objasnila je metodologiju istraživanja: "Koristili smo međunarodni upitnik koji obuhvata 24 dijagnoze, i rezultati su pokazali da se radi o klinički relevantnim stanjima. Kada kažemo da 8,7 odsto mladih ima depresiju, ne mislimo da su samo tužni – već da ispunjavaju sve kriterijume za ozbiljnu depresiju: nesanica, osećaj krivice, samoprezir, pa čak i ideje o kazni. To su ozbiljna psihička stanja, i nismo očekivali ovako visoke brojke", kazala je doktorka i dodala:
"Roditelji su često pod strahom i velikim opterećenjem, a to je nešto što deca vrlo jasno osećaju. Kao roditelji, ali i kao deo jednog šireg mentaliteta, često imamo tendenciju da ne prepoznajemo probleme kod svoje dece. Dodatni izazov predstavlja nedostatak saradnje između roditelja i škole, a često i vrtića. Svaki roditelj želi da čuje ono lepo o svom detetu, ali dete to može doživeti kao nerazumevanje. Zato se deca sve češće radije poveravaju psihologu nego roditeljima – jer ne žele da dodatno opterete ili zabrinu svoje najbliže. Pripadnici današnje generacije Z pre će potražiti podršku na društvenim mrežama ili se obratiti veštačkoj inteligenciji poput ChatGPT-a. Ono što je zaista zabrinjavajuće jeste to što će na tim mestima potražiti i lek – a to nikako nije dobro", upozorila je doktorka.
Fizičko zlostavljanje
Jedan od najalarmantnijih nalaza u istraživanju odnosi se na fizičko zlostavljanje u porodici. Umesto da dom bude sigurno utočište, za mnogu decu on je izvor straha i traume.
"To je jedan od najalarmantnijih rezultata. To znači da su deca prisustvovala fizičkom nasilju u porodici – bilo da je reč o nasilju između roditelja, ili između roditelja i deteta. To je strašno", istakla je dr Aleksandra Parojčić.
Dodala je da se često radi o duboko disfunkcionalnim porodicama: "Imamo veliki broj porodica u kojima su prisutni alkoholizam, učestale svađe i fizički sukobi. Deca odrastaju u takvom okruženju, što ostavlja ozbiljne posledice na njihovo psihičko stanje".
Suicid među mladima – tišina bola
Podjednako zabrinjavajući su podaci koji se odnose na suicid među adolescentima. Oko devet odsto mladih imalo je suicidne misli ili pokušaje, što govori o dubokoj patnji koja ostaje neprepoznata ili potisnuta.
"Tu se radi o pogrešnim načinima na koje mlada osoba pokušava da reši problem. To je izraz nemogućnosti da se nađe izlaz iz bola. Zamislite koliko je strašno kada je lakše podneti fizičku bol nego se obratiti nekome za pomoć. To su deca koja nisu osetila podršku ni u jednom segmentu", kaže dr Parojčić.
Naglašava da su to najčešće deca koja nisu imala podršku u ključnim razvojnim fazama:
"Njihove ličnosti još nisu formirane, a oko 30 odsto ispitanih mladih izjavilo je da se ne oseća prihvaćeno i podržano ni u porodici, ni u društvu. To je signal da je vreme za ozbiljan sistemski odgovor" , objasnila je doktorka.
BONUS VIDEO:
Dečaci koji nose ovo ime imaju posebnu zaštitu: Krase ih i neke sjajne osobine
Spavanje na leđima u trudnoći može da bude opasno: Evo posle koje nedelje se ne preporučuje
7 stvari koje utiču na bebin izgled: Neke namirnice podstiču rast kose, a uticaj imaju i ovi napici
Ovo su najlepša retka imena za devojčice: Za mnoga niste čuli, a oduševiće vas
Može li beba u stomaku da čuje? Ovo pitanje zanima sve buduće mame, a odgovor će vas iznenaditi