Dete treba da naučite da pravilno reaguje na uvrede i ismevanje, pogotovu kada su u pitanju vršnjaci, školska sredina. Kako to postići? O tome je govorila psiholog Natalija Sidorjonok.

Samo zadirkivanje ili i maltretiranje

Da biste izabrali pravi odgovor i rešenje za dete koje pati zbog uvredljivog zadirkivanja, morate uzeti u obzir ne samo njegov uzrast, već i temperament i karakter. Ali prvo treba da shvatite koliko je situacija ozbiljna. Ako su izrugivanja praćena pretnjama, ćuškanjem, a dolaze i od starije dece koja, štaviše, pokušavaju da iznude novac, onda je to pravo maltretiranje i o tome mora odmah da se obavesti uprava škole.

A ako je to samo ruganje koje ne predstavlja stvarnu pretnju za dete, već ga samo uznemirava i ljuti, onda možete da koristite efikasne metode koje će pomoći detetu da se izbori za sebe. Na kraju krajeva, treba da nauči da se nosi sa teškim situacijama i da bude u stanju da stavi na svoje mesto nasilnika.

Ne pokazuj znake da si uvređen

Prvo što treba da savetujete detetu je da ne pokazuje koliko mu je teško i kako pati zbog ismevanja. Jasno je da dete to neće moći odmah, ali to mora da se nauči. Na primer, nakon što čuje još jednu sprdnju, neka duboko uzdahne što će pomoći da savlada svoje emocije ili izbroji do deset.

Takve vežbe treba praktikovati kod kuće kada je dete u mirnom stanju. A ako je potrebno, moći će da koristi ove tehnike opuštanja i inače. Dete treba da zapamti da ako ne pokazuje znake da zadirkivanje utiče na njega, onda nasilnici neće biti zainteresovani da ga zadirkuju u budućnosti. I postepeno će se povući.

Ne spuštaj glavu

Pored toga, veoma je važno da dete ne izgleda depresivno i uplašeno. Objasnite mu da ne može da spusti glavu i sakrije se od nasilnika. Naprotiv, treba da podigne glavu, ispravi ramena i steknete jasan pogled koji govori, "Ne bojim te se".

Možete da gledati filmove u kojima se superheroji bore protiv neprijatelja i pobeđuju, koristeći ne samo fizičku snagu, već i moralnu superiornost. Možete čak i da vežbate izgled i izraz lica koji bi trebalo da ukroti nasilnike.

Pomozite detetu da zamisli sebe kao istog superheroja na koga ne utiču ruganje i uvrede i sve uvredljive reči se odbijaju od njega kao lopta o zid. Objasnite da jaka osoba zna da kontroliše svoje emocije i da se nikoga ne plaši.

Odgovori smelo

Za početak, može jednostavno da ignoriše ruganje. Pravi se da ga jednostavno ne čuje i ne vidi. Ako to ne pomogne, onda kao odgovor na ismevanje može jednostavno da slegne ramenima, reći da ne razume o čemu se radi i odmah ode.

Ili da kaže ovako, "Ne želim da slušam tvoje gluposti. Imam važnija posla." A može da doda i, „Nađi nekog drugog“ ili „Nisam zainteresovan“ ili „Dosadan si“. Mora biti u stanju da oštro odgovori na grubost ili ismevanje. Ovo ne pomaže uvek, ali okolina će shvatiti da nije tako lako uvrediti ovo dete i počeće da se prema njemu odnosi sa više poštovanja.

Ako dete čuje da mu se razgovara iza leđa, potrebno je da se osvrne oko sebe i samouvereno pita, „Hteo si nešto da mi kažeš?“. A ako se uvredljive reči izgovore glasno i pred svima, onda može da pita, "Šta si rekao?" Obično se nasilnik ne usuđuje da to ponovi i izbegava direktan razgovor.

Ako neko od dece ismeva dete zbog njegovih loših ocena, onda može da kaže, „Moje ocene su moja stvar, što to tebe pogađa?“

Još jedna efektna konstatacija činjenice. Ako ga zadirkuju zbog naočara, može reći, "Da, nosim naočare i šta je loše u tome?" Ili „Da, morali su da mi se kupe naočare da te dobro vidim, a zapravo, nema baš ništa da se vidi“. Jednom rečju, roditelji zajedno sa detetom treba da osmisle opštu strategiju komunikacije sa nasilnikom i da se njome sistematski bave.

Smeh razoružava

Jedan od najefikasnijih načina borbe protiv grubosti je smeh. Razoružava i zbunjuje. Nasilnik očekuje suze od deteta, a ono se smeje! Ako sve uzmete sa humorom i pretvorite u šalu, uvek dobro funkcioniše.

Ali ovde je potrebno iskustvo. Ipak, dete treba da pokuša da odgovori na uvredljive reči bar blagim osmehom i sleganjem ramena, govoreći, „Šta to pričaš?“ Ili, gledajući prestupnika u oči, osmehne se i pita, "I to je baš sve što imaš da kažeš?". Ili ovako, "Smešno? Evo smejem se. Jel ti sad dosta?"

Šta roditelji mogu da urade?

Roditelji treba ne samo da pomognu detetu da se nosi sa nasilnikom, već i da mu povećaju samopoštovanje. Pohvalite, pričajte više o uspesima i dostignućima. Pomozite u upoznavanju dobre, druželjubive dece da dete ne bude usamljeno.

I takođe treba pomoći da se poprave samo oni nedostaci zbog kojih dete zaista želi i traži pomoć. Svakako zdrava ishrana, čista koža i lepi zubi jesu ono što treba da bude prioritet. Ali nemojte isto kao i oni koji ismevaju dete, da tražite od njega da bude što nije, da mu zamerate i tražite da se promeni, ako to ne želi, ne može. Pre svega budite uvek podrška, vetar u leđa i ako treba čuvajte strah. Niko ne zadirkuje one koji veruju u sebe.

BONUS VIDEO

Dvorište sa bazenom raj za decu Instagram/mrs_ermerson