U modernom roditeljstvu telefoni i tableti su često deo vaspitanja. Oduvek su deca gledala crtane filomove, čekali 19 časova da pogledaju crtani pred spavanje na televizoru ili ujutru gledali crtaće na pola sata uz prženice i belu kafu. Ali danas su crtani nadohvat ruke, pa kroz samo par klikova možemo dobiti 15, 30 ili 60 minuta slobodnog vremena dok mališan gleda crtaće. Svima nam je poznato da previše vremena pred ekranom može loše da utiče na razvoj dece, ali često u nedostatku vremena roditelji posegnu za ovom metodom.

Iako često izgleda nemoguće u današnje vreme podizati dete bez pomagala tehnologije, jedna mama je ispričala na koji način izbegava da njena ćerke gleda crtaće. Ona je mama devojčice od 2,5 godine.

"Moja odluka da svojoj ćerki ne prikazujem crtane filmove bila je svesna. Došla sam do toga nakon što sam pročitala mnogo članaka adekvatnih pedijatara i psihologa, koji su detaljno objasnili zašto su crtani filmovi za decu do 3 godine često ne baš dobra ideja.

Svi su se složili da ni psiha ni nervni sistem kod mališana nisu u potpunosti formirani, pa ih slike koje se brzo menjaju i crtana muzika veoma uzbuđuju. Takođe, deca još uvek ne znaju da razlikuju fikciju od stvarnosti, ono što je prikazano u crtanom im se čini stvarnim, što im ne dozvoljava da steknu adekvatnu predstavu o stvarnosti tokom godina kada se formiraju.

Znam da mnogi puste deci na telefonu "Pepa prase" i "Mašu i medveda", na primer, dok ćaskaju sa prijateljima. U ovom slučaju, više volim da ostavim ćerku kod njene bake. Ako to nije opcija (baka nije tako često dostupna), predlažem mojim prijateljima da se prošetamo parkom dok moja ćerka spava kako bismo mogli mirno da razgovaramo.

Ideja o uključivanju crtaća za dete dok jede potpuno mi je neshvatljiva. Negativne posledice ovoga u smislu gojaznosti ili poremećaja apetita su očigledne. Za stolom obično samo jedemo i ćaskamo. Za mog muža i mene, naša ćerka je isti punopravni član svake gozbe kao i svaka odrasla osoba.

Štaviše, ako smo u poseti i za decu su uključeni crtani filmovi, nikada ne tražim da ih isključe. I nikad ne zabranjujem ćerki da ih gleda sa svima. To nije moja kuća i nisu moja pravila. A sa strogim zabranama definitivno neću ništa postići.

Jedino što se trudimo da striktno kontrolišemo je da crtani filmovi ne prikazuju bake. Ovakav stav im nije sasvim jasan, s vremena na vreme im šaljem istraživanja i izjave stručnjaka u kojima ih pozivaju da ne stavljaju svoju decu pred TV. Kao rezultat toga, bake se ne raspravljaju sa mnom. Moja ćerka zna da ni kod baka, ni kod kuće nema crtaća, zato i ne traži da ih uključe.

Imam alternativu crtanim filmovima – lutkarske predstave. Povremeno idemo na takve predstave, a kod kuće ih moja ćerka povremeno gleda na Internetu. Ukoliko ih gleda kod kuće, postoji pravilo od 15 minuta, uključim tajmer i kada odzvoni, isključujem kompjuter. Ona ne pravi probleme, ponekad me zamoli da je pustim još malo, ali ja ostajem čvrsta i kažem da sada može da se igra.

Što se tiče gedžeta uopšte, ne dati svoj telefon nikada detetu, po meni je nemoguć zadatak. Na kraju krajeva, i ja, i tata, i baka i deda - svi provodimo mnogo vremena na telefonu. Nedavno me je dotakla fraza da je u savremenom svetu dete prinuđeno da se takmiči sa uređajima za pažnju svojih roditelja. Kada moja ćerka sama zatraži telefon, ja joj ga dam da pogleda slike ili da pošaljemo tati ili baku poruku sa nekim stikerom. Takođe, instalirala sam neke aplikacije sa edukativnim igrama i svakog dana joj dajem da 10 minuta provede igrajući se, ali ne više.

Ne znam kada ćemo ćerki početi da prikazujemo crtane filmove. Iskreno govoreći, osim cifre "3 godine" preuzete iz članaka, nemam ništa drugo. I jasno je da je veoma uslovno. Kada napuni 3 godine počeću da uvodim odlazak u bioskop na gledanje crtaća - to će biti porodična aktivnost."

Mame često ističu da ograničavaju deci crtaće tako što sa sobom, kada idu da se nađu sa prijateljima, uvek nose manji set igrački koji će deci zadržati pažnju, a kda je reč o kućnim poslovima, angažovanje mališana da vam pomognu može biti zabava za oboje kroz učenje kako se brine o domaćinstvu.

Izvor: Yumama