Imaju li današnja deca ikakve obaveze u domaćinstvu? Na ovo pitanje, većina roditelja će sa žaljenjem da odgovori negativno.

"Moje dete bi umrlo od gladi da nije mene", gotovo sa ponosom će izgovoriti mnoge majke, dodavši kako niko od ukućana (osim njih) u životu ne bi bacio đubre, oprao tanjire (čak ni ubacio prljav tanjir u mašinu za sudove) ili, ne daj Bože, izglancao svoje cipele... 

"Usluži me" mentalitet

A onda je klatno otišlo na sasvim drugu stranu. Roditelji, posebno oni kojima su u detinjstvu natovarivane brojne obaveze, u želji da svom potomstvu pruže detinjstvo koje neće nalikovati njihovom, gotovo sasvim su ukinuli kućne poslove svojoj deci. Razlozi koje navode su brojni: "Svakako će morati kad se uda... Bolje da greje stolicu... Ima previše obaveza...". Kao rezultat želje da poštede decu neprijatnih iskustava i pruže im bezbrižno detinjstvo, roditelji su otišli u drugu krajnost i podigli generaciju sa "usluži me" mentalitetom.

Zatrpani vanškolskim aktivnostima

Sa druge stane, u međuvremenu se pojavila žestoka konkurencija, koja je zapostavljene kućne poslove sasvim izbacila iz igre. Vanškolske aktivnosti su počele da otkidaju sve veći komad dečjeg slobodnog vremena, a vreme "bezbrižnog detinjstva" je sve brže počela da smenjuje nova epoha "zaposlenosti". U trci za što boljom "konkurentnošću" svoje dece, roditelji svaki njihov slobodan trenutak ispunjavaju raznim sportovima, časovima stranih jezika, kompjutera, učenjem baleta, muzičkih instrumenata, pripremom za prijemne ispite... Umesto da budu zamenjeni slobodnim vremenom, nekadašnji svakodnevni domaći poslovi su samo zamenjeni radom domaćih zadataka i jurcanjem sa jedne na drugu obavezu... od jutra do mraka.

Nedostatak roditeljskog autoriteta

Naravno, uzrok problema sa kućnim poslovima nisu samo nepregledne obaveze savremene dece. Često je u pitanju i nedostatak autoriteta kod roditelja, koji su dozvolili da njihova volja vremenom poklekne pred dečjom samovoljom. Nažalost, duh vremena im ne ide na ruku, jer je danas postalo uobičajeno da se deci i njihovim željama podređuje sve i svi. Ali, odgovornost nije samo na društvu. Svaki roditelj na kraju snosi posledice odnosa sa detetom, kakvog je sam izgradio. Ukoliko razmazi svoje dete, zato što je to u početku bilo "simpatično", ili zato što "tako svi rade" - sutra će morati da obavlja hiljadu sitnica koje bi, zapravo, trebalo da budu detetova odgovornost. A detetu će uskratiti mogućnost da se oseća ponosno zbog toga što je korisno.

Kućni poslovi kao težak kuluk

Sve to, na kraju, rezultira nezadovoljstvom, koje će negativno da utiče na sve ukućane, pa i na dete koje je roditelj u startu želeo da oslobodi «neprijatnosti». Takođe, negativne posledice će doći do izražaja i kada dete jednom bude samo htelo da zasnuje porodicu i, samim tim, bude moralo da preuzme brojne obaveze, koje je do tada umesto njega obavljao neko drugi. Dok će se neka deca u tome ipak snaći, druga će ostati neodgovorna i lenja - čak i kada postanu roditelji, a biće i onih koji će jako teško da podnesu prilagođavanje. Ono što su njihovi roditelji obavljali sa lakoćom, oni će čitavog života doživljavati kao težak kuluk, upravo zato što nisu na vreme stekli nikakve radne navike.

Džeparac kao nadoknada za kućni posao

Pošto kućne poslove svojoj deci ne mogu da nametnu silom, mnogi roditelji danas pribegavaju "suptilnijim" metodama ubeđivanja. Plaćanje za obavljene kućne poslove često može da preraste u uspešan (poslovni) odnos, naročito kada su u pitanju nešto starija deca, koja imaju potrebu za stalnim džeparcem. Stručnjaci smatraju da ova metoda ima svojih dobrih strana, budući da uči decu vrednosti novca, i vezi između uloženog truda i nagrade.

Roditelji, ne budite nestrpljivi!

Česta greška roditelja jeste i nedostatak strpljenja za dečje nespretnosti, u prilikama kada mališani i sami žele da pomognu. Zapravo, deca u predškolskom uzrastu često imaju vrlo izraženu želju da učestvuju u kućnim poslovima.

Tekst priredila Jovana Papan