Da li ste ikada pogledali umetnička dela svog deteta i pomislili - na šta je mislio kada je ovo crtao? Otprilike kada vaše dete napuni 6 godina, počinje da crta realističnije i njegovi crteži nisu više samo linije i "žvrljotine".

Kada deca crtaju, koriste dozu mašte, uparene sa svojim iskustvima iz stvarnog života. Za razliku od odraslih, koji previše duboko razmišljaju o svemu, deca ne osećaju svoje umetničko delo na osnovu onoga što bi ljudi mogli da misle o tome. Obično samo crtaju šta im padne na pamet; to je ono što dečije umetničke radove čini izuzetno jasnim.

Roditelji često brinu o sadržaju umetničkih dela svog deteta, znatiželjni da li bi trebalo da budu zabrinuti zbog određenih detalja. U mnogim slučajevima, zabrinutost nije potrebna jer je poznato da deca s vremena na vreme crtaju veoma čudne stvari. Ipak, na osnovu crteža mogu se naslutiti određena osećanja, gledišta i mišlejnja deteta, zbog toga mališani kod psihologa najpre crtaju.

Jedan od crteža koja deca često kreiraju jeste crtež svoje porodice. Šta način na koje dete crta porodicu govori o njemu, ali i u odnosu sa roditeljima?

Kada dete nacrta sliku svoje porodice, ono uključuje mnogo značajnih informacija, kao što su njihov odnos sa roditeljima, kako se oseća kod kuće i još mnogo toga. Način na koji dete tumači svoju porodicu može se identifikovati u detaljima njihovog crteža.

Dr Rodžer Mils-Kuns, profesor odseka za ljudski razvoj i porodične studije, nedavno je vodio studiju u saradnji u kojoj su deca bila zamoljena da nacrtaju portret svoje porodice koristeći markere i papir. Većina dece je završila svoj crtež u roku od 10 minuta i manje.

Istraživači su otkrili da deca koja su se udaljila od svojih roditelja i koja su mnogo mlađa od braće i sestara, verovatnije će živeti u haotičnom kućnom okruženju punom buke, gužve, nereda i opšteg nedostatka strukture.

Kada je dom pun haosa, roditelji imaju manje vremena da provode sa svojom decom i interakcije roditelja i dece će verovatno biti prekinute baš kada dete počne da se zabavlja. Kao rezultat toga, deca razvijaju obezvređeni osećaj za sebe, zbog čega se mogu crtati izuzetno malim i daleko od drugih članova porodice. Dr Rodžer Mils-Kuns ističe da za ovo nisu samo krivi roditelji, već i stalna potreba za poslom i obavezama kako bi se porodica prehranila.

Dečji psiholog dr Martin T. Štajn napisao je članak za "Parents Magazine" u kome je detaljno izložio svoja iskustva koristeći dečije crteže njihove porodice kako bi bolje razumeo svoje pacijente. U jednom primeru koji on navodi, jedanaestogodišnji pacijent nacrtao je crtež nje i njene majke zajedno, njih dve su nacrtane jedna pored drugog, sa kanapom vezanim između obe ruke, taj kanap ih dodatno povezuje. Ovajav crtež je kod psihologa izazvao blagu zabrinutost, a devojčica je odrasla samo sa svojom majkom i teško joj je bilo da se sprijatelji sa drugima. Crtež je bio otkrovenje za doktora Štajna, pokazao je majci devojčice crtež i objasnio da je devojlica previša vezana za nju, toliko da je to ometa da ima druge interakcije, da sklapa prijateljstva sa vršnjacima.

Deca koja crtaju svakog člana porodice sa malo drugačijim karakteristikama pokazuju znake napredne inteligencije i shvatanja da je svaka osoba u njihovoj porodici jedinstvena individua. Uobičajena razlika koju deca koriste za označavanje različitih članova porodice je veličina. Ako je jedan član znatno veći od ostalih, ovo možete iskoristiti kao priliku da pitate da li je taj određeni član porodice vođa porodičnog tima.

Aktivnosti u kojima dete crta porodicu koja učestvuje su takođe informativne u pogledu toga kako tumače svakodnevni život. Deca nisu profesionalni umetnici i obično ih morate pitati šta se dešava na slici da biste u potpunosti razumeli. Njihova objašnjenja mogu biti isto toliko rečita kao i sama slika. Ako dete objasni da njegova porodica radi zajedno na završetku aktivnosti, to je jasan znak da se oseća kao tim koji radi na postizanju ciljeva sa članovima porodice.

Takođe, ličnost pored koje dete stoji na crtežu ukazuje da je dete sa tim članom porodice najviše povezano. Dete koje crta ljute ljude, posebno članove porodice, verovatno doživljava emocionalnu traumu. Često su ovi crteži takođe rezultat izlaganja takvoj vrsti medija – filmovima na TV-u, video snimcima na internetu itd. Postupci ovih ljudi takođe mogu dati uvid: odrasla osoba u nekoj vrsti opasnosti može ukazivati na strah od gubitka odrasle osobe ili bes deteta prema toj osobi. S druge strane, odrasla osoba koja povređuje dete može ukazivati na zlostavljanje kod kuće ili strah od dotične odrasle osobe.

Obično dete prvo nacrta osobu kojoj se najviše divi, i kada jednu osobu nacrta kao mnogo veću od ostalih, može je videti kao dominantnu u porodici. Nestala osoba može biti predmet ljubomore ili sukoba, na primer ako dete na porodičnoj slici ne nacrta mlađeg brata ili sestru.

Ukoliko se crteži vašeg deteta naglo promene, delumu mraćno i strašno, a pritom dete promeni ponašanje, važno je da se konsultujete sa psihologom.

(Yumama)

BONUS VIDEO:

"HAJDE DA NEMAMO ORUŽJE, DA VIDIMO ZBOG ČEGA GA LJUDI IMAJU" Psiholog povodom masakra u Ribnikaru: Moramo definisati neke stvari Kurir televizija