Mališani se često žale na bolove koji su izazvani rastom, u kolenima ili potkolenici, uveče ili tokom noći. To se događa kada kosti rastu i "govore" mišićima da i oni moraju da se izduže. Ako mišić presporo reaguje, proces može biti bolan. 

Deci često pomaže kada roditelji nežno masiraju bolno područje. Nemački pedijatri kažu da nekoj deci pomažu i ledene obloge. Ali ako bol potraje duže od dve nedelje u kontinuitetu, roditelji moraju dete da odvedu kod lekara. Isto važi i ako bol ne jenjava danju ili ako se javljaju i otoci ili crvenkaste mrlje jer to, naime, mogu da budu simptomi preloma ili dečjeg artritisa. 

Deca imaju najmanje dva perioda ubrzanog rasta, od četvrte do sedme godine i pred kraj puberteta. Kod neke dece postoji još jedan period između dva navedena, ali to je vrlo individualno.

U tim razdobljima koštani sastav, zahvaljujući simultanom rastu više dugih kostiju, rezultira istezanjem mekih tkiva. Zbog toga se bolovi rasta neretko pripisuju prebrzom rastu i rastezanju fascija (tankih ovojnica koje prožimaju celo telo), ligamenata, odnosno nemogućnosti mišića da prate nagli rast kostura.

Bolovi rasta ponekad su posledica napora mišića da stabilizira obično labave i nestabilne zglobove kod hipermobilne dece u trenutku kad se tokom brzog rasta "raštima" koordinacija pokreta.

Ortopedi savetuju roditeljima da pre nego što zaključe da njihovo dete boluje od rasta, konsultuju lekara koji će napraviti anamnezu, a po potrebi i druge dijagnostičke metode, poput ultrazvuka, skeniranja ili magnetne rezonance. Svrha je isključiti sve ostale potencijalne uzroke.

Deca koja osećaju bolove rasta mogu da se bave svim fizičkim aktivnostima, ako one ne utiču na jačanje bolova. Lekari se slažu da je uvek veća šteta od toga što se dete ne bavi fizičkom aktivnošću nego ona koja bi mogla nastati od od eventualnih posledica kretanja. Poželjne su sve vrste kretanja, od igre, šetnje ili organizovane rekreacije.