Sve veći broj logopeda ističe kako su im ordinacije pune trogodišnjaka, pa čak i starije dece, koji još nisu progovorili. Osim što nisu progovorili imaju i generalno slabe veštine i verbalne i neverbalne komunikacije pa kada nešto žele samo upiru prstom i ispuštaju određene zvuke.

Takođe, stručnjaci za razvoj govora kod dece kažu i da veliki broj mališana i kada progovori - služi se izmišljenim, samo njima razumljivim jezikom, a logopedi za tu pojavu najviše krive roditelje koji slabo komuniciraju sa decom. U nedostatku vremena svoje prisustvo kompenzuju novim tehnologijama koje sve češće deci služe kao igračke. 

Deca sa Interneta, iz igrica i crtanih filmova usvajaju obrazce komunikacije koji nisu primenjivi u realnom svetu, a sve to rezultira punim logopedskim ordinacijama sa decom koja nisu morala tu da budu.

Razvoj govora od druge godine do polaska u školu

Do treće godine, dete može na osnovu slike da prepozna za šta se predmet koristi, na primer "Pokaži mi nešto što se jede" ili "Pokaži mi nešto što oblačiš". Može da odredi svoj pol, pokazuje prstima koliko ima godina, broji do tri, ume da kaže čemu služi neki predmet (olovka, auto), i može da nauči kraću recitaciju, kaže logoped Nikoletom Stevović.

Do treće godine dete bi trebalo da ima fond od 200 i više reči.

Prema kalendaru razvoja govora dete bi sa tri godine trebalo da ima fond od šesto do osamsto reči, da koristi zamenicu ja, kao i ostale zamenice i množinu. Trogodišnjak bi već trebalo da zna roditelju da prepriča neki svoj doživljaj, da traži da mu se pričaju omiljene priče i stalno postavlja pitanja: Ko? i Šta?.

Dete uzrasta do pet godina pravilno koristi sve elemente govora, prepričava priče koje je čulo, broji u nizu do deset i više, shvata sličnosti i razlike (po čemu su slične krava i ovca), zna koliko nogu ima pas, i koja životinja daje mleko. 

Do polaska u školu, dete već ima bogat rečnik, razume i koristi reči apstraktnog značenja, rezonuje, donosi zaključke. Spontano ulazi u razgovor, i u njemu učestvuje. Zna kojim slovom počinje neka reč (oko, uvo, nos), pravilno drži olovku, i opredeljeno je kojom rukom piše, kaže Nikoleta Stevović.

Važno je da pričate sa svojim detetom

Komunikacija i interakcija sa decom važnija je nego što mislite. Igra je dečija komunikacija i nešto u čemu su najbolji. Dok se igraju deca su srećna i ne osećaju pritisak, opterećenje i otpor koji nastane čim se spomene reč "učenje". 

Čitanje knjiga, pevanje, igranje ili jednostavan razgovor sa mališanima ne samo što će izgraditi njihov rečnik, nego će ih naučiti i da slušaju i da razumeju.

Evo nekoliko predloga koji će vam pomoći da poboljšate komunikacijske veštine deteta:

- Razgovarajte sa svojim mališanim o tome šta je on ili ona uradio tokom dana ili o planovima za sutra.

"Mislim da će sutra padati kiša/sijati sunce. Šta bismo mogli da radimo?" Ili pred spavanje pričajte mališanu kako ste proveli dan ili izvucite iz dnevnih dešavanja neku poučnu priču. Vaše dete je možda neće razumeti istog trenutka, ali će usvojiti model razgovora, a kada dođe za to trenutak - shvatiće i poentu

- Igrajte igre koje podstiču maštu.

Imaginacija je važan deo u izgradnji ličnosti jer podstiče kreativno razmišljanje, zato slobodno izmišljajte neverovatne priče, glumite nestvarne likove i “smeštajte” dete u zamišljene predele.

- Čitajte omiljene knjige iznova i iznova.

Tokom čitanja ohrabrite svoje dete da se pridruži, da nastavlja rečenice (tačno ili netačno). Pretvarajte se da čitate pogrešno, neka vas dete ispravlja. Dopustite detetu da ono vama ispriča priču.

4 predloga za igre rečima pedagoga Jelene Holcer

Kad bi bio šta bi bio…

Ovo je jedna od igara asocijacija a bazira se na zamišljanju "šta bi neka osoba bila kada bi bila" životinja, godišnje doba, boja, cvet... Najpre izaberite jednu osobu koju svi učesnici igre poznaju. Na primer, "Kada bi tvoj tata bio neka boja, šta misliš, koja bi boja on bio?"

Pored uobičajenih, standardnih pojmova kao što su: biljka, životinja... možete obogatiti detetovo poimanje sveta time što ćete uvesti i neke nove pojmove. Na primer: Kada bi tata bio voće, junak iz stripa, igračka, mašina...

Mlađem detetu pomozite nuđenjem gotovih odgovora, na primer: „Kada bi tata bio kuća, kakva bi kuća bio? Možda iglo, soliter, koliba…?" Na ovaj način podstičete maštu  i formirate asocijativno viđenje okruženja. Ista igra ali obrnut redosled podrazumeva da jedan učesnik igre zamisli određenu osobu a da ostali igrači na osnovu svojih "Šta bi bio kad bi bio" pitanja, i vaših asocijativnih odgovora pokušavaju da otkriju koju osobu ste zamislili.

Kaladont

Prvi učesnik igre kaže jednu reč (bilo koju, bez obzira da li je imenica, lično ime, predikat, glagol…) a sledeći igrač kaže treba da kaže svoju reč koja mora da počinje na poslednja dva slova prethodne reči. Na primer, neko kaže: "lampa", sledeći igrač treba da svoju reč počnu sa "pa" pa kaže, na primer, "paket", sledeći mora da počne reč sa "ET" (na primer "etiketa") itd.

Prednost ove igre je usvajanje velikog broja reči, upoznavanje sa novim pojmovima, proširivanje rečnika. Pobednik igre je onaj ko kaže reč koju je nemoguće nastaviti, na primer: "kaladont", "argument"... 

Zamisli nešto

Jedan od igrača treba da zamisli neki objekat po dogovoru (životinju, biljku, predmet…)  a ostali igrači da kroz postavljanje pitanje otkriju koji je to objekat. Na pitanja se odgovara samo sa DA ili NE, a čim jedan učesnik na svoje pitanje dobije odgovor NE sledeći učesnik postavlja svoje pitanje.

Na ovaj način dete predškolskog uzrasta vežba svoju koncentraciju (jer mora da ostane fokusirano i upamti i šta pitaju drugi učesnici igre i da slaže sve dobijene odgovore u celinu kako bi što pre došlo do rešenja). Istovremeno, vežba se u postavljanju pitanja na koja se može odgovoriti samo sa DA ili NE.

Na slovo na slovo

Smisao igre je da se na određeno slovo koje je nasumično izabrano, nabroji što više pojmova koji počinju tim slovom (životinje biljke, gradovi….) Pobednik igre je onaj ko smisli najviše pojmova koji počinju određenim slovom.