Cilj ovog teksta jeste skretanje pažnje na "temelje", odnosno na iskustva koje dete treba da ima u prvim godinama života da bi se pravilno razvijalo. Imajte na umu da govoreći o iskustvima, neizostavno govorimo i o razvoju mišljenja i govora.

"Nema veze što još nije prohodala, devojčica je." "Nema veze što još nije počeo da priča, dečak je." "Moja rođaka je isto tako, pa je sama progovorila sa tri godine, pusti ga/je."

Ovo su rečenice na koje bismo voleli da se oglušite, jer često navode na pogrešan put. Iako nekada "vreme učini svoje" i zaista, dete prohoda, progovori vrlo brzo nakon što se zabrinete, češće je slučaj da je to indikator kašnjenja razvoja.

Prva godina je vreme kada mozak deteta intenzivno sazreva pod uticajem iskustva i vreme kada se prekretnice događaju na svakih par meseci. Kasnije se prekretnice događaju na šest meseci ili godinu dana. Dakle, tada je bitno da dete aktivno koristi svoja čula, da obrađuje ono što je čulo, videlo, doživelo, probalo, pomirisalo, okusilo, videlo, da te podatke integriše u smislenu celinu kako bi oni dobilli smisao. Često kada postoji problem sa kasnim progovaranjem, ispostavi se da detetu nedostaju upravo čulna i manipulativna iskustva.

Mi ćemo dati pregled nekih važnih pokazatelja vezanih za iskustva koje dete treba da ima (kroz aktivnosti koje kod njega treba da primetite u različitim razvojnim periodima). Kada vidite neke od ovih radnji koje dete treba da zna (da ima u iskustvu) odmah ćete moći da stvorite sliku o tome kako biste to mogli da vežbate sa njim. Ukoliko ovakve aktivnosti izostaju i pored vaših napora da do njih dođete, treba da dete odvedete stručnjaku.

0-6 meseci
Prati pogledom predmet koji pomerate ispred njega, okreće glavu dok prati kretanje predmeta
Hvata predmete onda kada mu ih nudite
Okreće glavu ka izvoru zvuka

6-12 meseci
Doseže i hvata predmete koji su mu nadomak ruke
Menja položaj da bi dohvatio predmet
Lupa predmetom, udara jednim predmetom o drugi, „ispušta“ predmete iz ruku namerno
Gestovno oponaša pozdrav, poljubac, igra se igre „gde si“, pruža ruke da bi ga podigli
Ispituje pažljivo prstima detalje predmeta
Ubacuje sitne predmete u veće

13-18 meseci
Slaže predmete (kao da pravi kulu)
Donosi predmete da ih pokaže drugima
Imitira jednostavne aktivnosti sebi poznatih osoba
Gura od sebe stvari koje ne želi, odmahuje glavom, ili se odmiče

18 meseci do 2 godine
Baca predmete u neodređenom smeru
Vadi sitne predmete iz većeg
Crta krive linije
Gradi kulu od kocaka
Savija , gužva papir
Može da izvrši nalog od dve radnje (Uzmi loptu i daj je Jeleni)
Počinje da se zanima za aktivnosti druge osobe

2-3 godine
Baca predmete u određenom smeru
Gradi kule od kocaka (veći broj kocaka i duže se zadržava na zadatku), slaže kocke (ali i druge predmete, na primer klikere, olovke) u niz, raspoređuje oblike u okvir (krug, kvadrat, trougao)
Prepoznaje detalje na slici, prepoznaje sebe na fotografiji
Može da razvrsta predmete po boji ili veličini (3 boje i 3 veličine)
Razlikuje veliko i malo
Prepoznaje čemu služe predmeti i "imitira" njihovu upotrebu
Inicira igru
Odgovara na nalog da donese, doda, skupi igračke

Reč prati iskustvo. Razlog tome jeste upravo želja da se o tom iskustvu nešto kaže, da se ono označi, da se takvo iskustvo obnovi, da se nešto zatraži, da se prenese neka poruka vezana za iskustvo. Iz tog razloga, onda kada kasni govor, važno je obratiti pažnju na to šta dete ima u svom iskustvu. Kada dete ima čulna saznanja (vizuelna, slušna, taktilna i kinsetetska) o pojmu "baciti", "dati", "skočiti", i kada su ta iskustva organozovana, dete to iskustvo može da nazove pravim imenom, odnosno rečju.

Kada primetite da govor kasni, čućete često da vam logopedi preporučuju da se započne i sa tretmanom reedukacije psihomotorike. Kada treba krenuti sa logopedskim tretmanima i tretmanima reedukacije psihomotorike? Što pre.

Sposobnost mozga deteta da se oblikuje pod uticajem iskustva (da uči) najveća je u prvoj godini života i vremenom se postepeno smanjuje. Dakle, u tretmanu je vreme dragoceno. Kroz reedukaciju psihomotorike dete dobija usmerenu stimulaciju koju može optimalno da iskoristi, jer razvijamo atmosferu sigurnosti u kojoj dete može slobodno da istražuje i saznaje. Telesna iskustva se dograđuju, obnavljaju i obogaćuju novim iskustvima. Dete se koristi telom i pokretom, kao oruđem saznavanja sveta i tako postaje svesno sebe i okruženja. Kada dete dolazi na logopedski tretman i tretman pokretom, reči se znatno brže usvajaju i što je još bitnije, dete ih spontano i svrsishodno upotrebljava.