Džordi Kaufman, zaposlen u Istraživačkom centru za psihološke nauke na autralijskom Tehnološkom Univerzitetu u Svinburnu, sproveo je sa svojim timom istraživanje kojim je pokušao da ispita da li se iza činjenice da drugo dete uvek izgleda sitnije krije nešto više od ideje da u odnosu na novorođenče sve izgleda veliko.

"Veliki broj roditelja priznaje da su, rođenjem drugog deteta, izgubili bebu u prvom", kaže Kaufman.

Naučnici su razgovarali s 747 majki, od kojih je čak 70 procenata reklo da je stariji mališan izgledao kao da je "preko noći" porastao nakon što je u njihov dom stiglo novorođenče.

Uz to, istraživači su zamolili 77 mama da procene koliko su visoka njihova deca (uzrasta od 2 do 6 godina), a potom uporedili ove procene sa stvarnom visinom tih mališana. Rezultati su pokazali da majke vide svoju mlađu decu kao, u proseku, 7.5 centimetara nižu, dok su precenili visinu svojih starijih dečaka i devojčica.

Kaufman ovu pojavu naziva "iluzijom o bebama" i smatra da je zapravo reč o tome da se mlađa deca smatraju sitnijima što se odražava kao iznenađenje time koliko je starije dete poraslo. On ističe da je moguće da ova iluzija vodi ka boljoj nezi – roditelji jasnije vide koliko je njihova beba sitna i nezaštićena, pa ona postaje prioritet i dobija negu i pažnju koja joj neophodna.

Teoriju ovo istraživača potvrdile su mnoge mame, od kojih je naveće iznenađenje istakla Poli Koner iz gradića Kolumbija u Misuriju:

"Sećam se da sam menjala pelene svom starijem detetu nakon držanja novorođenčeta i da sam pomislila: ’O, ona je ogromna’."


Tamara Sorak