Da bi stekla predstavu o razdaljini i pravcima, deca moraju da se sama  kreću. Sa 13 meseci, ona mogu da se sagnu i usprave, sve sigurnije stoje i postepeno ovladavaju uspravnim hodanjem... motoričkim veštinama specifičnim za ljudsku vrstu. Nakon nesigurnih, kratkih i koraka na širokoj osnovi, uz veliko angažovanje ruku da bi održali ravnotežu, mališani postepeno uspostavljaju bolju kontrolu pokreta i počinju da koračaju spretnije. U uzrastu od 12 do 18 meseci - većina dece prohoda, a uglavnom je to oko četrnaestog meseca.

Da bi deca naučila da hodaju kao odrasli, neophodno je da dostignu određenu motoričku zrelost, ali i da postoje odgovarajući uslovi u kojima se to odvija. Pre svega, potrebno je prisustvo odraslog i njegova podrška, koja će doprineti detetovom samopouzdanju, ali i osmišljen prostor za njegov celodnevni boravak. U tom prostoru, dete treba da ima slobodu kretanja i igračke koje će stimulisati pokretljivost, snagu, brzinu, izdržljivost, ravnotežu, koordinaciju... sve ono što mu je potrebno da u potpunosti razvije svoje potencijale.

Deca se kreću na razne načine, puze i hodaju pridržavajući se za predmete koji su u njihovoj visini, hodaju tako što guraju kolica, stolicu ili neki predmet ispred sebe, ili se penju i hodaju samostalno. Kroz ove aktivnosti dete jača mišiće i zglobove, uspostavlja ravnotežu, poboljšava koordinaciju pokreta...

Hodanje treba da bude po različitim površinama - glatkim i ravnim, mekanim, neravnim, travi, šljunku i pesku, sa preprekama, na ograničenoj površini...

Jedan od važnih elemenata kretanja je i penjanje, koje služi da bi se savladala prepreka i stiglo do željenog predmeta, kao i da bi se došlo na visinu odakle može da se posmatra šta odrasli rade. Zato će dete sa 18 meseci da se popne na stolicu i da vam skoči u naručje - bez ikakvog straha. Ovo je veoma važno za njegov razvoj, pa mu to nikako ne treba braniti (čak i ako postoji opasnost da padne i povredi se). Dovoljno je da budete u njegovoj blizini i naučite ga da vam skače u naručje, a ono će iz meseca u mesec biti u tome sve preciznije.

Dete će penjanje i silaženje lako da nauči ako po podu poređate jastuke različitih veličina (ili nešto slično) - i pokažete mu kako se to radi.

Penjanje na mali tobogan i spuštanje sa njega takođe razvija motoričke veštine. Na pod treba postaviti jedan jastuk dok dete ne nauči da se dočeka na noge pri spuštanju. Kroz penjanje, spuštanje i skakanje - mališan će da uvežba ravnotežu i pojača samopouzdanje.

Uloga roditelja u ranoj stimulaciji deteta je da prepozna njegove razvojne sposobnosti i ponudi mu adekvatne uslove u kojima će ono moći da ih ispolji i dalje razvija. Kako dete uči kroz igru, na odraslima je da igru shvate ozbiljno i pomognu detetu da, igrajući se - postane svesno svojih mogućnosti i pritom oseti zadovoljstvo.

Snežana Milanović, visoki strukovni terapeut