Sluh i glas predstavljaju celinu iz koje proističe ljudski govor kao jedna od najsloženijih čovekovih psihofizioloških funkcija. Visok stepen međuzavisnosti govora, jezika i sluha, uslovljava da pri oštećenjima sluha dolazi do narušavanja ili potpunog odsustva govorne komunikacije. Oštećenost sluha u ranom dečjem uzrastu onemogućava spontan razvoj govora i jezika, utičući time na razvoj deteta u celini.

Kada roditelji treba da posumnjaju da nešto nije u redu?

Ukoliko je u toku trudnoće ili za vreme porođaja došlo do nekog od riziko faktora neophodnoje da se novorođenče u prvom mesecu odnese na medicinsku i defektološku procenu razvijenosti sluha i pregovorne komunikacije. Prema potrebi, dete se uključuje u rani audiolingvistički tretman KSAFA-m aparatom. Takođe je neophodno obučiti roditelje za praćenje razvoja sluha i govora, kao i za ranu stimulaciju njihovog dreteta.

Istraživanja sprovedena u Institutu za eksperimentalnu fonetiku i patologiju govora pokazuju da više od 40 odsto dece koja su na rođenju bila izložena delovanju jednog ili više riziko faktora, ima neki od oblika oštećenja sluha, govora i/ili jezika i zahteva logopedski tretman.

Koji uzroci mogu da utiču na oštećenje sluha, govora i jezika tokom razvoja deteta?

U najčešće se ubrajaju encefalitis, meningitis, visoka telesna temperatura sa febrilnim konvulzijama, epileptički napadi, česte i neadekvatno lečene upale srednjeg uva, uvećan treći krajnik, česte respiratorne infekcije, povrede glave, metabolički i digestivni poremećaji, alergije...

Poslednjih godina, sredinski faktori, sami ili udruženi sa nekim od pomenutih, značajno doprinose nastanku patologije govora. U njih, pre svega, spadaju: negativan uticaj medija, neadekvatan govorni uzor, višejezičnost, roditeljski perfekcionizam, ili nedovoljna komunikacija sa detetom.

Utvrđeno je da se posledice delovanja pojedinih riziko faktora, nastalih na rođenju ili neposredno posle porođaja, ispoljavaju tek u kasnijem uzrastu, počev od perioda progovaranja pa do predškolskog ili ranog školskog uzrasta - u smislu usporenog govorno-jezičkog i psihomotornog razvoja, uključujući često i razne vidove poremećaja ponašanja.

Šta može da poremeti razvoj sluha?

1. Faktori rizika tokom trudnoće

Odnose se na i trudnicu i na plod. Mogu da budu: infektivne bolesti majke (rubeola, toksoplazmoza...), korišćenje lekova koji štetno deluju na razvoj slušnog aparata, toksična trovanja majke (pušenje, alkoholizam...), hipoksijaploda (nedostatak kiseonika), odstupanje od normalne građe i broja hromozoma ploda, sporije sazrevanje centralnog nervnog sistema, naročito onih delova koji predstavljaju fiziološku osnovu za govor.

2. Faktori rizika tokom porođaja

Ocena na rođenju ispod devet, prevremeni porođaj, niska telesna težina na rođenju, asfiksija, hipoksično-ishemična stanja, hiperbilirubinemija, hipotonija (snižen tonus mišića, mlitavost), respiratorni sindrom...

Asfiksija je kliničko stanje sa odsutnim ili veoma smanjenim disajnim pokretima, jedva čujnom, poremećenom srčanom radnjom, bledom, hladnom kožom, bez refleksnog odgovora. Nastaje obično u toku porođaja i posledica je prekida snabdevanja fetusa kiseonikom.

Hipoksično-ishemična stanja novorođenčeta su glavni uzrok neurološkog oštećenja, koje se otkriva tokom razvojnog doba, uz visok rizik za pojavu nerazvijenog receptivnog i ekspresivnog govora, deficita sluha i verbalne pažnje.

Hiperbilirubinemija ili visoka koncentracija bilirubina u krvi smanjuje iskorišćavanje kiseonika u nervnim ćelijama, što ima za posledicu oštećenja centralnog nervnog sistema, sa uticajem na razvoj govora i jezika.

Kako se otkrivaju poremećaji?

Savremena logopedska dijagnostika raspolaže brojnim procedurama, koje uključuju primenu testova za ispitivanje sluha, govora i jezika. Koji će dijagnostički postupak biti primenjen, zavisi od uzrasta deteta i težine poremećaja.

Treba naglasiti da nikako ne sme da se gubi vreme za osposobljavanje zbog sprovođenja dijagnostičkih procedura, već ih treba sprovoditi paralelno sa tretmanom. Time se u potpunosti sprečava ili minimizuje stepen oštećenja verbalne komunikacije i obezbeđuje optimalan sveukupni psihofiziološki razvoj deteta.

Gde i kako se sprovodi tretman?

Tretmani dece sa patologijom sluha, govora i jezika se sprovode  u Institutu za eksperimentalnu fonetiku i patologiju govora, Zavodu za psihofiziološke i govorne poremećaje i pri logopedskoj službi u domovima zdravlja.

Pored ostalih, audiolingvistički pristup u tretmanu podrazumeva nadoknadu slušne percepcije preciznim podešavanjem KSAFA-m aparata, koji obezbeđuje pravilan razvoj ili korekciju govora i jezika. Audiolingvistički tretman prati prirodan put razvoja govora i jezika, to jest "da govor ulazi na uvo, a izlazi kroz usta".

U Institutu za eksperimentalnu fonetiku i patologiju govora, deca su uključena u audiolingvistički tretman KSAFA-m aparatom, i to svakodnevno, u trajanju od 60 ili 30 minuta. Ovakva dinamika rada skraćuje ukupnu dužinu tretmana za 50 odsto.

Kakvi su rezultati?

Kod jednog broja dece se, u zavisnosti od rezultata testova iz biološkog seta pretraga, sprovodi i intervencija u vezi ishrane, paralelno sa audiolingvističkim tretmanom, čime se postižu najbolji rezultati.

Iskustva u radu sa decom pokazuju da primenom ranog tretmana (nula do tri godine), za relativno kratko vreme kod više od 90 odsto dece, bez obzira na stepen oštećenja sluha i vrstu govorno-jezičkog poremećaja, može da se razvije govor i jezik, osposobi dete za uspešno uključivanje u redovan obrazovni sistem i normalne životne tokove. Rano započetim i adekvatno vođenim tretmanom, kod dece mogu da se preveniraju prateći poremećaji (poremećaj ponašanja, pažnje, koncentracije, hiperaktivnost, agresivnost), omogući uspešno učenje i saznajni razvoj.

Silvana Punišić, logoped