Često slušate vesti o bebama koje su rođene sa pet i više kilograma. I dok se svi dive majkama na herojskom podvigu, lekari izražavaju zabrinutost kada je reč o novorođenčetu koje je izvanprosečne veličine. 

"Rođenje deteta težeg od 4.000 g ne podrazumeva uvek da je beba zdrava. Zašto? Za veliko novorođenče (preko 4.000 g) postoji medicinski izraz 'makrosomija' (od starogrčkog 'macros' što znači veliko, i grčkog 'soma', što je telo)", otkrila je za ruske medije dr Marina Čečneva, šef odeljenja za ultrazvučnu dijagnostiku "MONIIAG"-a.

Zašto je velika beba problem?

Dva su glavna razloga za pojavu makrosomije, kaže Marina Čečneva. Prvi je nasledna, genetski uslovljena makrosomija, kada se u porodici u svakoj generaciji rađaju velika deca. Šta ovaj simptom znači kod novorođenčeta?

"U stvari, to su krupna, zdrava, pravilno građena, proporcionalno razvijena deca. Odlikuje ih velika veličina glave, ramenog pojasa, stomaka, dugih ruku i nogu. Imaju pravilno formirane unutrašnje organe, rad srca nije poremećen. Ova deca nemaju problem da se adaptiraju nakon rođenja (osim ako nemaju dobar apetit), pravilno rastu i razvijaju se", objašnjava specijalista.

Drugi razlog za pojavu makrosomije je ako majka ima neku hroničnu bolest kao što je dijabetes. 

"Istovremeno, dete brzo raste i rađa se veliko, ne zato što je prvobitno bilo 'genetski programirano', već zato što troši prekomernu količinu šećera iz krvi majke", napominje dr Marina.

Moguće komplikacije

Šta se dešava sa osobom koja jede previše slatkiša? Deblja se. Ista stvar se dešava i sa bebom.

"Prvo se to manifestuje u zadebljanju potkožnog tkiva: višak masnoće se taloži na vratu, grudima i stomaku. Tada se povećava bebina jetra: obrađuje glukozu koja dolazi iz krvi majke, a stomak se još više povećava u veličini. Da bi se smanjila hiperglikemija kod majke, fetalni pankreas počinje da radi, povećava se u veličini, razvija se takozvana hiperplazija pankreasa", kaže doktorka.

Velikom telu je potrebna veća zapremina krvi kako bi organi obavljali svoj posao, povećava se rad bebinih hematopoetskih organa, povećava se količina krvi u malom telu, BCC (volumen cirkulišuće krvi, veoma važna komponenta normalnog funkcionisanja bilo kog organizma) se povećava. To dovodi do povećane bubrežne filtracije, odnosno bubrezi proizvode više urina, formira se polihidramnion, a majčin stomak takođe raste drastično. Da bi pumpalo više krvi, bebino srce mora takođe da radi više. Postepeno se prvo zgušnjava srčani mišić (hipertrofija miokarda), zatim se srce fetusa povećava (kardiomegalija), zatim se srčani mišić 'istroši', slabi, a dete pokazuje znake srčane insuficijencije i pre rođenja", objašnjava Čečneva.

Ako se ne preduzmu koraci da se normalizuje nivo glukoze u krvi, to će imati nagativan uticaj na formiranje fetusa, i u nekim slučajevima može da dovede i do njegove smrti ili invaliditeta. 

Kontrola šećera je ključ

Da li je moguće izbeći tako teške posledice hiperglikemije kod majke? Ključno je uspostaviti balans glukoze. Doktorka kaže da se dijagnostičkim pregledima može vrlo rano utvrditi da li se radi o dijabetičkoj fetopatiji, već prilikom drugog skrininga su znaci jasni.

Ako se bolest dalje razvija, onda se formira isti asimetrični oblik makrosomije, što je karakteristično za dijabetičku fetopatiju. Kod fetusa je poremećena proporcionalnost rasta: glava je normalne veličine, a grudni koš i stomak su značajno uvećani, potkožno tkivo postaje zadebljano i edematozno.

Za svaki period trudnoće postoje standardne veličine unutrašnjih organa: jetra, slezina, pankreas fetusa. Zbog toga se na ultrazvuku može videti povećanje unutrašnjih organa (visceromegalija).

"Vremenom, ako se nivo glukoze u krvi majke ne normalizuje, formiraju se tipično 'dijabetičarsko' lice (debeli obrazi i vrat). Ali najtužnija stvar koja se dešava bebi je formiranje kardiomiopatije i poremećaj rada srca. Ultrazvukom je moguće da se dijagnostikuje zadebljanje miokarda, povećanje veličine srca i druge srčane patologije. Sve to određuje težinu dijabetičke fetopatije, stepen opasnosti za fetus", napominje dr Čečneva i napominje da postoji terapija koja se prepisuje trudnicama u ovom slučaju. 

Izvor: Yumama