Da bi dete ovladalo govorom, neophodan je spoj bioloških i sredinskih faktora. Nasleđe, normalna inteligencija, očuvan sluh, razvijena motorika govornih organa... nisu dovoljni bez podsticajnog delovanja okružujuće sredine.

Do šeste godine, kod deteta bi morali da budu prisutni svi izgovorni glasovi - u svim pozicijama u rečima

U okviru zdravstvene zaštite dece, retko se daju smernice o razvoju sluha, govora i jezika, a još ređe se na vreme uočava zakašnjenje u govorno-jezičkom razvoju deteta. Od momenta nastanka zastoja u razvoju govora i jezika, do dijagnostikovanja, a posebno do započinjanja tretmana, često prođe i više godina. Za to vreme, mnogi roditelji, pokušavajući da dobiju odgovore za svoje nedoumice, obilaze brojne institucije, nesvesni činjenice da je vreme koje prolazi teško nadoknadivo.

Kritični period za razvoj jezika

Roditelji često nisu upućeni da za razvoj govora i jezika postoji takozvani kritični period. Svaki nivo razvoja govora i jezika je vezan za određeni uzrast. Ako se taj period propusti, teško se nadoknađuje. Dinamika pravilnog razvoja govora i jezika je individualna za svako dete. Prve reči se kod neke dece javljaju oko devetog meseca, a kod neke tek posle petnaestog ili šesnaestog.

Dete uzrasta između pet i šest godina bi moralo da ima sve elemente jezika i govora. Od tog uzrasta, odstupanja se ne smatraju razvojnim i ne tolerišu se

Te individualne razlike mogu da se tolerišu samo u slučaju kada se radi o detetu koje nije bilo opterećeno nekim od riziko faktora tokom trudnoće, na porođaju, kao i prvih meseci po rođenju. No, sasvim je druga priča ukoliko se radi o detetu iz rizične trudnoće, koje je prevremeno rođeno, ili je na porođaju bilo nekih komplikacija, koje je po rođenju oživljavano, imalo nedostatak kiseonika, modru boju kože, žuticu, koje je u prva tri meseca imalo visoke temperature, patilo od opstipacije (zatvora) ili dijareje (proliva) i pokazalo netoleranciju na mleko ili druge namirnice, imalo jedno ili više zapaljenja uha i drugo.

Podsticanje govora je važno

Ne samo što ne sme da se čeka spontano progovaranje, već je neophodno podsticati razvoj govora i motorike. Prisustvo jednog ili više pomenutih faktora rizika zahteva uključenje deteta u stimulativni tretman već tokom prvih meseci života. Na taj način će se proceniti dinamika i intenzitet prelingvalnih faza (gukanje, brbljanje, vokalizacija) i podstaći početak lingvalne faze. Smatra se da je dete progovorilo kada prvi put svesno upotrebi neku reč. Aktivnom upotrebom prve reči, obeležava se završetak prelingvalne faze i početak govorne, odnosno lingvalne faze.

Silvana Punišić, logoped