Kila (bruh, hernija) kod beba i male dece predstavlja izvrat, odnosno izbočinu na trbušnom zidu, koja je nastala prolaskom dela trbušnih organa kroz prirodne otvore na njemu. U suštini, izbočenje čini trbušna maramica u kojoj se nalaze razni kilni sadržaji - uglavnom creva, crvuljak, kod devojčica jajnik, retko jajovodi i materica, a kod dečaka testis. Najčešće se javljaju preponska i pupčana kila. O kili kod beba i male dece, razgovarali smo sa dr Dušanom Marićem, specijalistom dečje hirurgije i ortopedije.

Kako nastaje preponska kila?

- U preponi se najčešće prilikom defekacije (pražnjenja creva) ili plakanja stvara promena nalik većem klikeru ili loptici - koja je meke, elastične konzistencije. Nalazi se iznad nivoa kože, a obično je veličine manjeg oraha. Nekada se ima utisak da dete boli pritisak na preponu, koja je jasno izmenjene topografije u odnosu na drugu, zdravu stranu. Mada, nije retko da deca imaju obostrano preponsku kilu. Ponekad dimenzije kile mogu da budu i više centimetara u prečniku, pogotovo ako crevo predstavlja njen sadržaj. Kod devojčica, moguće je da kilu predstavlja manja promena, koja ima svega sedam-osam milimetara u prečniku, meke konzistenzcije i nepromenjene boje kože. Ona može da predstavlja jajnik u kilnoj kesi. Kod starije dece, kila može da se javi samo u stojećem položaju, ili prilikom jakog napinjanja (na primer, ako mališan ima tvrdu stolicu).

Kako se manifestuje uklještenje kile i šta se tada preduzima?

- U ekstremnim slučajevima, kada dođe do uklještenja preponske kile (što predstavlja akutno hirurško stanje), ona može da bude tvrde konzistencije, nepomična, nereponabilna (ne može da se vrati), a koža izmenjena - najčešće crvene, tamno braon, ili tamno plave (modre) boje.

Kako se leči preponski bruh?

- Lečenje je isključivo hirurško. U mere lečenja spada i inicijalna repozicija sadržaja kilne kese, čime se on vraća na svoje primarno mesto. Na taj način se omogućava da se uzrastom deteta, bez čestih uklještenja, delimično ojača trbušni zid i tako olakša hirurška intervencija. Operacija se često radi i po postavljanju dijagnoze, a nekad je hitna hirurška intervencija neminovna. Dete za operativno lečenje mora da bude zdravo, a uvek je poželjno da se operacija radi na "hladno", nakon adekvatne preoperativne pripreme. Na "hladno" tačnije znači da nema znakova urgencije, prevashodno uklještenja, koje može fizički kompromitovati crevo ili drugi sadržaj kilne kese.

Kako se postavlja dijagnoza pupčanog bruha i kako se tretira?

- Postavlja se kliničkim pregledom, mada u određenom broju slučajeva roditelji primete da se pupak "naduvava" prilikom kupanja ili mokrenja, što postavlja osnovanu sumnju da se radi o pupčanom bruhu. U nekim slučajevima, pupčani bruh je na rođenju veoma veliki (može ceo prst da se stavi u njega), pa lečenje mora da se završi operativnim putem. Lečenje pupčanog bruha može da počne odmah nakon rođenja, postavljanjem "dugmeta" ili posebne vrste flastera, koji omogućava blizak kontakt muskulature prednjeg trbušnog zida, što obezbeđuje brže zarastanje samog bruha. Operativno lečenje je vezano za postojanje tegoba, odnosno ako se pupčani bruh nije sam od sebe zatvorio u uzrastu preko četiri godine, a dete ima određene tegobe.

Da li postoje mere kako bi se sprečio nastanak kile kod beba i male dece?

- Posebne preventivne mere za ovaj problem ne postoje. Uredna ishrana i praćenje lokalnog i opšteg stanja deteta omogućavaju rano prepoznavanje i pravovremeno lečenje bruha.

Jasna Grizer