Porodila sam se, sada već davnog decembra 2019.

Sama...Kako sama?

Neke stvari se jednostavno dogode, jednostavno priroda učini svoje i bude savršeno lepo i lako.

Porođaj je otpočeo rano ujutru, kontrakcije blage, skoro neprimetne. Šetala sam se po kući, muž mi je pravio društvo, ponekad sam osetila pritisak ili bol, ali ne nešto previše jako i neizdrživo.

U glavi mi je bilo samo da čekam jake bolove, da čekam kontrakcije koje su učestale i da krećem u bolnicu. Mada... To nije došlo, jednostavno, bol nije bio toliko jak. Izdržala sam lavovski i oko 9 h ujutru rodio se Vuk. Na krevetu, uz malu pomoć tate koji ga je prvi uzeo u ruke.

Kasnije su nas odvezilil u bolnicu, tamo smo bili najjači tim, bili smo zvezde, ali to je sve prošlo.

Neke stvari se dese same i ne treba se plašiti porođaja. Ukoliko priroda dozvoli, treba rađati prirodno, ali verujem da je jednako dobar osećaj i nakon carskog, jer svakako muke i bolovi prođu čim se beba uzme u ruke. I to je tačno.

I sada, nakon malo više od godinu dana, sva muka, bol ili tuga prođu kada me samo pogleda moj snažni vuk. 

Pročitajte i...

Pozivamo vas da kroz ovu rubriku prenesete svoja iskustva iz perioda trudnoće, sa porođaja, prvih dana sa bebom, kao i iskustva u odgajanju i vaspitanju dece. Vaša iskustva mogu biti dragocena drugim ženama, a pored toga što ćete pomoći jedna drugoj, verujemo i da ćete uživati u pričama trudnica i mama koje žive u drugim zemljama.

Pošaljite nam svoju priču, fotografiju - ukoliko želite (maksimalna veličina fotografije 200Kb) i osnovne podatke (ime i prezime, adresu, godine i e-mail adresu) na e-mail: iskustva@yumama.com.