Ljudi su često skloni komentarisanju i kritikovanju ponašanja osoba u svojoj okolini. Ta potreba da se iskaže sopstveni stav i mišljenje na neku naročito škakljivu temu oduvek je osobena ljudima. Žene su nekako najčešće na meti kritike, bez obzira u kom starosnom dobu bile. Stalno slušamo komentare o njihovom izgledu, stilu, ponašanju. Neretko se osuđuju i one koje su trudne ili tek dobile dete. Mnogi će smatrati da bolje od njih znaju šta je to "prava majka", kako treba da se ponaša i na koji način da odgaja sopstveno dete.

Najčešća tema koja se provlači među tim "kritičarima" je upravo dojenje, odnosno da li je žena dobra majka ukoliko ne doji svoje dete. Nailazimo na razne stavove i osude, naročito onih koji nisu prošli kroz te situacije. Dok većina misli kako je dojenje jednostavan posao i prosta odluka, kao i pokazatelj koliko je majka dobra majka, postoje i oni koji su prošli kroz veliki broj problema, kroz fizički i naročito psihički stres, te razumeju koliko je to zahtevna stvar.

Kako bismo vam približile celu situaciju oko dojenja, izdvojile smo iskustva naših čitateljki, mama koje su iskreno ispričale svoju priču i pokazale koliko je to mnogo više od "jednostavno staviš bebu na dojku i to je to". 

Radmila Mijatović Mišković - "Najveća je greška što mislimo da je dojenje jednostavno i lako: staviš bebu na dojku i to je to. Ni blizu. Dojenje postane lako tek nakon što i mama i beba nauče kako se to radi. To se uči. I nije lako. I traje par meseci. Podrška dojenju bi bila da mlada mama ima nekog pored sebe da je nauči kako staviti bebu na grudi, kako ispravno dojiti da ne uništiš bradavice. Nije podrška samo reći: moraš dojiti bebu. To je pritisak, a ne podrška. Ja sam u životu napravila puno toga, ali naučiti dojiti bebu je definitivno bila najteža stvar koju sam prošla. Uspela sam samo zato jer sam imala stručnu podršku. Sama to nikada ne bih mogla. Činjenica je da većina žena može dojiti bebu, ali to nije nešto što se desi samo od sebe po principu: stavi bebu na dojku i biće mleka. Lažu vam. Mlade mame bi trebale imati kurs dojenja. To bi bila prava podrška. A ovako, kad si prepuštena sama sebi, nema mesta za osudu.  Ako ne ide, ne ide. Ali mogla bi da se pruži prava podrška."


Foto: Shutterstock

Jelena Knežević - "Ma, bravo! Sve, ali sve je tačno. Sa prvom bebom - pakao. Mleko odmah presušilo. Ajde objasni u čemu je stvar. Hvaljen Isus i (adaptirano mleko) Nan 1. Posledica stresa zbog očekivanja da sve ide ok.. a ne ide.. Evo druga beba sisa. Kako? Ne znam!!! Mleka ima, dodamo malo Aptamila... i znate šta....ja mislim da me je u drugoj trudnoći prestalo biti briga za druge. Ja sam MAMA i bez dojki, ja sam MAMA i bez ruke, ja sam MAMA i bez stopala... ja sam MAMA koja uživa da se mazi sa njima i da je uvek tu za njih i njihove potrebe. Nema mleka?! Idemo dalje...."

Milena Đakonović - "Sve je to borba i slažem se sa Radmilom koja je dala odličan zaključak da se dojenje uči. Ima nas koje smo prošle devet krugova pakla. Što mala nije mogla (druga beba po redu) da namesti usta. Tražila sam u grupi podrške za dojenje savet, podršku. Izmuzavala se na pumpicu ručnu. Kakva električna... Boleli su me svi prsti, dobila mastitis, ragade, nisam znala na koju da je stavim da sisa kad bole kao sam đavo... Svaku noć sam odustajala pa se vraćala dojenju. Primala peniciline, grudi su mi 5 brojeva veće bile i poprilično tvrde, pune grudvica u kanalima. I na kraju sam odustala od desne da je sačuvam malo da se oporavi. Sikila je samo na levu. Bacila sam para na lanoline itd. Išla u bolnicu da mi izmlazaju mleko. Džaba što su oni meni pokazivali i radili za mene kad sam bila preumorna... Slomljena i fizički i psihički... Samo na jednu sam je dojila godinu i četiri meseca. I uspela sam. I ponosim se tim. Borba oko uspostavljanja dojenja je trajala bezmalo oko 50 dana... Ja vama ne zameram. Niti bilo kojoj mami. Ipak je to šetanje po ivici nerava. Ali ako ste provodili toliko vremena na netu edukujući se, u bolnici ste morali da zahtevate da vas nauče. Nijedna od tih sestara nikada nije okrenula glavu od problema. Ali mora da se kaže. Mora da se zahteva i traži, da bi one našle vremena za vas i vašu bebu, jer svi znamo da nismo same tamo, a ni popile pamet sveta."

Katarina Petrović Filipović - "Sa prvom bebom bio je haos. Nisam ništa znala, niti su nam pokazali. Jedino što je babica uradila u porodilištu, kada sam je pitala za savet, jeste da je uzela bebinu glavu i nabila je na sisu. I to je to. Nisam znala ni kako da pravilno držim bebu ni kako da sebi olakšam bolove. Nervoza je samo rasla. Pred drugi porođaj sam se informisala putem neta. Čitala o dojenju sve što sam mogla. I bila opuštenija. I bilo je bolje. Mora neko da pomogne. Na primer, moja starija sestra nije imala refleks za sisanje. Šta onda?"

Marija Gajdos Hikl - "Dojenje nije trend nego prirodna potreba obe strane: i mame i bebe. Uglavnom se trud isplati, ali ima i onih mama koje ili nisu dovoljno informisane i uporne, ili jesu, ali jednostavno imaju peh... Ali ih to ne čini ništa manje NAJBOLJIM MAMAMA na svetu u odnosu na one koje su uspele da uspostave tu najbližu prvu komunikaciju sa svojom bebom - da doje!!!"

Pozivamo vas da kroz ovu rubriku prenesete svoja iskustva iz perioda trudnoće, sa porođaja, prvih dana sa bebom, kao i iskustva u odgajanju i vaspitanju dece. Vaša iskustva mogu biti dragocena drugim ženama, a pored toga što ćete pomoći jedna drugoj, verujemo i da ćete uživati u pričama trudnica i mama koje žive u drugim zemljama.

Pošaljite nam svoju priču, fotografiju - ukoliko želite (maksimalna veličina fotografije 200Kb) i osnovne podatke (ime i prezime, adresu, godine i e-mail adresu) na e-mail: iskustva@yumama.com.