Ninino rođenje mi je bilo "turbulentno". Čak sam i ja u jednom trenutku imao porođajne bolove! Taj period iščekivanja je bio lep - mi mladi, volimo se, beba raste u stomaku. Znao sam, postaću tata! Ja sam komunicirao sa Ninom i pre rođenja, pričao joj, "mazio je", ali je sve to nekako virtuelno dok se dete ne rodi.
Video sam je samo par sati po rođenju - malu, svu izgrebanu po licu, jer je imala duge nokte. Pitao sam se: "Pa, kad je stigla da se toliko izgrebe?". Tada sam zaplakao...
I kasnije, kod kuće, bio je period jakih emocija. Sećam se, bila je sasvim mala, prava beba, kada sam je zamotanu u jastučić prvi put izneo napolje. Jedna baka mi se obratila pitanjem: "Rođeni, je li to beba?". A ja, sav ponosan, odgovorio sam joj: "Jeste, bako, beba je!". I tada sam shvatio da sam tata! Bio je to preveliki nalet emocija, možda zato što sam imao samo 22 godine. Ali, moje neiskustvo i mladost nisu bili smetnja da nežno volim Ninu.
Bezbroj puta mi je spavala na stomaku, a ja nisam smeo da se pomerim, da je ne probudim.
U periodu kada je Nina krenula u vrtić, uzeo sam slobodne dane i, krijući, pratio njen period adaptacije. Mnogo je patila, a i ja zajedno sa njom. Imao sam utisak da je od mene očekivala da je "spasim" odlazaka u vrtić. I tada sam se osetio kao pravi tata, zaštitnik. Na sreću, postepeno je prihvatila nove uslove, odomaćivši se do te mere da je postala glavna u grupi.
Kada se rodio Nikola, bio sam sedam godina stariji, i imao već roditeljsko iskustvo. Da budem iskren, Nina je "zaplenila" svu moju roditeljsku ljubav, ali kada sam Nikolu iznosio iz porodilišta - probudio se u meni onaj naš, balkanski mentalitet, pa sam opet bio ponosan. Jer, eto, sad kući nosim sina!
Naravno da sam i Nikoli poklanjao svoje emocije... Vrtić u koji je išao, radio je od devet, a moje radno vreme je počinjalo u osam sati. Taj sat je Nikola provodio uz mene, na poslu, upijajući sve što radim. I on je na početku patio što je u vrtiću. Ali, bio je toliko šarmantan. Na primer, sve drugare iz grupe zvao: "Kolega"! Zamislite dvogodišnje dete, koje je tek progovorilo, a već ima svoje kolege! To i danas pamte u vrtiću, koji je Nikola odavno prerastao.
Bojan Rakita, Ninin i Nikolin tata