Zovem se Biljana Petković, imam 21 godinu  i mama sam jednoj preslatkoj bebi. Moram priznati da nije bilo baš lako doći do ovog trenutka, kada držim svoju bebicu i pišem ovo pisamce. Evo kako je sve počelo.

Trudnoća

Imala sam puno razloga da verujem da sam trudna - izostanak menstruacije, jutarnje mučnine, umor i sl. Otišla sam do apoteke, kupila test i ubrzo potvrdila sumnje. Otišla sam kod ginekologa da uradim ultrazvuk i to potvrdim. Umesto ljubazne doktorke koja treba da mi vodi trudnoću, dobila sam doktorku koja je rekla - DA, TRUDNI STE, ZA KADA DA ZAKAŽEM ABORTUS? Sva zgrožena i u suzama sam istrčala sa klinike i pohitala svom dragom u zagrljaj.

Otišla sam kod druge doktorke koja je počela da viče kako sam šest meseci pre trudnoće trebala da pijem vitamine, možda dete ima anomalije. Napisala mi je brdo recepata i zakazala sledeći pregled za 20 dana. Kada sam otišla do apoteke, rekli su mi da su lekovi ilegalni i sa čuđenjem su me pitali koja doktorka je to smela da napiše. Istok trenutka sam se vratila na kliniku, gde je drska doktorka prokomentarisala kako oni u apoteci nemaju pojma i poslala me na neku privatnu kliniku radi pregleda. Naglasila mi je da ponesem 6 000 din.

To je prevršilo svaku meru, otišla sam kod načelnika i zahtevala da promenim doktora, ali on je prokomentarisao da je to protiv pravila i da godinu dana moram da odlazim kod nje. Nastavila sam da insistiram, otišla sam kod pravnice i posle 3 meseca su mi dozvolili da promenim doktora (dok mi nisu odobrili posećivala sam jednu privatnu kliniku). Druga doktorka je bila jako fina, stručna, vodila mi je trudnoću do 36-te nedelje.

Obzirom da sam student i da se lečim na Studentskoj poliklinici, u 36-toj nedelji se vođenje trudnoće prebacuje na ustanovu u kojoj se porađam. Tamo sam otišla bez ikakve veze, preporuke i sl. Htela sam da porođaj bude u epiduralu. Kada se pojavio aneseteziolog doživela sam blagi šok. Kako ga nisam častila, a on je to očekivao (par minuta zurio u mene, a i ja u njega), počeo je da viče i to u pravom smislu te reči, da vređa. Pozvala sam načelnicu koja je rekla da mogu da ga tužim, ali da neću dobiti ništa, jer je on naklinici preko neke veze, radi sa timom nekih doktora koji očekuju novac, a ako im ne daš to je za njih uvreda. Nisam znala kako da odreagujem. Pitala sam da li ima doktora koji nisu korumpirani i načelnica ih je pozvala. Napravili su pregled, uplatila sam epidural i saopštili su mi da će me poroditi dežurni doktor, kada dođe vreme za porođaj. Složila sam se. Porodila sam se par dana posle termina.

Porođaj

Porođajna sala, brdo pregleda, neljubazno osoblje i što je najgore, svi očekuju da znate sve, što je malo nemoguće jer vam je prvi porođaj. Brdo srednjoškolaca na praksi koji se uče na vama. Imala sam 5 braunila u ruci, popucale kapilare, pogrešno uključenu stimulaciju, pogrešno uključen CTG. Platila sam epidural, ali nisam sve vreme imala dozu jer su se menjale smene i ostala sam sama. Žena preko puta mene se sama porađala. Dok je u bolovima dozivala sestru, ova joj se prodrala iz druge sobe - PRESTANI BRE VIŠE DA SE DEREŠ!Čistačica, koja je sve vreme brisala krv jer se neka žena sa hepatitisom C porađala pre nje, videla je da je počeo porođaj i da izlazi glava, tek tada je doktorka prišla i porodila je.

Molila sam Boga da ne prođem kao ona. Moj porođaj je bio brz i rekla bih lak. Obzirom da celi dan ništa nisam jela - radili su mi brojne preglede i nisu mi dozvolili da jedem posle porođaja, imala sam jako nizak pritisak, toliko nizak da nisam mogla da hodam, i imala sam mučninu.

Trenutak kada sam videla moju bebicu bio je predivan! Malo, mekano, nezaštićeno dete...nema reči koje bi mogle da opišu taj osećaj. To je nešto što mora da se doživi.

Sestre koje su me smestile u sobu bile su jako neljubazne (ajde bre, ma evo je još jedna, ne mogu da gledam seriju i sl). Zaspala sam. Ujutru su mi doneli bebu i rekli mi kako da je prepovijem. Naše druženje je počelo, analizirale smo se, ja sam je grlila, ljubila, ma uživala sam u njoj kao i što sada uživam. Ni bol od epiziotomije, ni umor od porođaja nisu mogli da me spreče da se zaljubim u moju bebicu.

Sada kada sam kod kuće sa mojom bebicom, konačno mogu da se opustim i zaboravim sve loše stvari koje su iza nas. Dugih 9 meseci, mučnine, gorušica, otekle noge, učestalo mokrenje, promena raspoloženja, neljubazni doktori i sestre, porođaj...

Najlepši osećaj na svetu je kada vam se osmehne vaša bebica, kada prepoznajete vaš nosić na njenom licu, kada ležete i kada se budite samo da bi videli još jedan novi pokret, osmeh, mimiku.

Mama Biljana Petković

Pozivamo vas da kroz ovu rubriku prenesete svoja iskustva iz perioda trudnoće, sa porođaja, prvih dana sa bebom, kao i iskustva u odgajanju i vaspitanju dece. Vaša iskustva mogu biti dragocena drugim ženama, a pored toga što ćete pomoći jedna drugoj, verujemo i da ćete uživati u pričama trudnica i mama koje žive u drugim zemljama.

Pošaljite nam svoju priču, fotografiju - ukoliko želite (maksimalna veličina fotografije 200Kb) i osnovne podatke (ime i prezime, adresu, godine i e-mail adresu) na e-mail: iskustva@yumama.com