"Tajna detinjstva" je knjiga koja čitaoce vodi na put kroz detetov svet. Dete u sebi nosi tajnu života, koja može podići veo sa misterije ljudske duše. Ono nije nepoznanica, jer u sebi nosi nešto što će, jednom otkriveno, omogućiti odraslom da reši svoje individualne i socijalne probleme. To može biti osnova nove nauke o detetu, sa značajnim uticajem na celo ljudsko društvo. Marija Montesori uvidela je ove istine pre stotinu godina i, istražujući ih, išla daleko ispred svog vremena, učeći roditelje, vaspitače i sve koji rade sa decom istinama koje su i danas aktuelne, možda više nego ikad pre.

Začuđujuće brz razvoj brige o deci i obrazovanja poslednjih decenija može se delom pripisati višem životnom standardu uopšte, ali još više buđenju svesti. Ne samo da se još od vremena Marije Montesori razvija briga za detetovo zdravlje, već i svest o ogromnom značaju detetove ličnosti. Saznanja do kojih se došlo proučavanjem deteta doprinela su istraživanjima u oblasti medicine, filozofije i sociologije, na sličan način na koji je embriologija rasvetlila fiziologiju i evoluciju. Ali proučavanje deteta, ne u fizičkom već u psihičkom smislu, može imati mnogo veći uticaj, jer je u vezi sa svim ljudskim pitanjima.

U umu deteta možda možemo naći ključ razvoja, a ko zna, možda i početak nove civilizacije. Društvo je odraslima poverilo detetovo obrazovanje i razvoj. Međutim, istraživanje dubina duše iznelo je na videlo optužbu protiv onih za koje se mislilo da su zaštitnici i dobročinitelji čovečanstva. Imajući u vidu činjenicu da većina odraslih ima neku od sledećih uloga: majke, oca, učitelja ili staratelja dece, možemo reći da se optužba odnosi na svet odraslih uopšte. Odrasli nije egoista u odnosu na dete, već je egocentričan. Sve što ima uticaj na psihu deteta posmatra sa svog stanovišta i pogrešno razume dete. On dete doživljava kao prazno biće, koje mora da ispuni svojim težnjama, kao inertno i nesposobno biće umesto koga mora sve da radi, kao biće bez unutrašnjeg vodiča, koje mora spolja da vodi korak po korak. Konačno, odrasli se ponaša kao da je detetov stvoritelj, a o dobrom i lošem detetovom ponašanju sudi sa stanovišta odnosa prema sebi. On se postavlja kao merilo dobra i zla u detetu, kao da je on sam nepogrešiv. On veruje da je model na koji dete treba da se ugleda. Bilo kakva razlika u odnosu na njegove osobine, kod deteta se smatra nečim lošim što se mora odmah ispraviti. Odrasli koji se ovako ponaša, iako pri tome pokazuje revnost, ljubav i žrtvu, u stvari guši razvoj detetove ličnosti.

Pred svim roditeljima nalazi se velika misija. Oni sami moraju i treba da spasu svoju decu, jer imaju moć da se društveno udruže i da deluju ujedinjeni. Njihova svest treba da oseti snagu i značaj misije koju im je poverila priroda, misije koja ih stavlja iznad društva i daje im pravo da dominiraju svim materijalnim situacijama. U njihovim rukama leži pozitivna budućnost čovečanstva i života. Društvo prepušta dete bez ikakvog osećaja odgovornosti porodice, a porodica ga ostavlja društvu koje ga zatvara u školi, izolujući ga od bilo kakve kontrole porodice. Nijedan glas se ne diže u odbranu deteta iako postoji glas koji ima moć da ga brani — glas njegovih roditelja.

Tajna detinjstva je u sledećem: to je period u kome dete uči, ne da bi sebe prilagodilo društvu, već da bi sebe prilagodilo sebi.

Yumama i ProPolis Books vas nagrađuju!

Prva čitateljka koja na mejl: redakcija@yumama.com pošalje tačan odgovor na pitanje: "Ko jeautor knjige "Tajna detinjstva"?, dobiće na poklon primerak knjige.

Pored odgovora, pošaljite nam i Vaše ime i prezime i kontakt telefon.