"Žao nam je, ali ne možemo ništa da učinimo za vašu bebu", to su najgore vesti ikada koje jedan roditelj može da čuje.

Valentina je izgubila svoju bebu posle samo osam dana. Ipak, ona i njen suprug su odlučili da doniraju organe sina kako bi druge bebe mogle da žive.

Mali Angelo Rai je bio u inkubatoru, a majka se pitala kako da ode bez njega, kako kada nije uspela ni da ga drži u naručju, piše BBC.

Toliko je bila uznemirena da je zamišljala kako njena beba misli: "Zajedno smo devet meseci, gde je moja mama? Zašto me je ostavila?"

Nedelju dana pre porođaja Valentina se onesvestila, njeno telo je poplavelo, a ona je prestala da diše. Njen suprug je učinio sve kako bi je osvestio. Do tog dana Valentina nije imala komplikacija u trudnoći i planirala je da se porodi kod kuće.

Umesto toga, Rai je rođen hitnim carskim rezom u bolnici u južnom Londonu, dok je Valentini bila potrebna transfuzija krvi.

Bili su u različitim bolnicama i prošlo je više od 24 sata, a ona nije mogla da vidi svoju bebu.

Za to vreme, lekari su ispitivali koliko je nedostatak kiseonika, nekoliko sati pre rođenja, uticao na mozak Raia.

"Kada nam je lekar saopštio vesti, najteže smo prihvatili to što nisam mogla ništa da učinim kako bih spasila svoju bebu. Bukvalno ništa. On ima samo šest dana i niko ga nikada neće videti i upoznati", kaže Valentina.

Ona je uvek uspevala da reši sve vrste problema i da popravi sve što nije bilo dobro, ali ne i ovo. U jednom trenutku joj se javila ideja koja bi mogla barem malo i na neki način da im olakša situaciju u kojoj su se našli.

"Mislili smo da je jedina stvar koja bi imala malo smisla i malo ugrejala naša srca bilo doniranje njegovih organa. To je nešto što smo mogli da uradimo, a nije se činilo gubitkom. Tako bi ova užasna tragedija mogla da ima neku svrhu", dodaje ona.

Tako je počeo razgovor sa timom lekara za doniranje organa, jer ni oni nisu bili sigurni da li je to moguće. Nisu se susreli ranije sa tim, a presađivanje organa sa tako male bebe predstavlja veliki izazov.

Doniranje organa neonatalnoj bebi, mlađoj od 28 dana, jako je retko. Prema podacima engleskog Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite, za 10 godina samo 40 beba ove starosti je postalo donor.

Kada im je rečeno da je moguće da se doniranje izvrši, Valentina je imala priliku da drži svog sina prvi i poslednji put. Držala ga je u naručju i zaljubila se u toplinu njegovog tela.

"Nikada neću zaboraviti njegov miris i mekanu kožu. Dok sam ga držala osećala sam kao da nam srca kucaju u istom ritmu, to ne mogu da objasnim. Volim da mislim da je znao da je konačno sa mnom", rekla je ona.

Ubrzo nakon toga su ga uspavali i on je zatvorio oči. Bilo je teško reći Leonu, tada šestogodišnjem sinu, da je izgubio brata.

"Zadnji dah je uzeo za mene, u toplini mojih ruku. Znam da mnoge mame nemaju tu privilegiju i to je nešto što ću zauvek pamtiti", dodaje ona.

Rai je uspavan 30. jula 2016. godine kada je imao samo osam dana.

Posted by Valentina Daprile on Субота, 24. новембар 2018.

Doniranje srčanog zaliska

Srčani zalisci se mogu čuvati i do deset godina i mogu da se doniraju više osoba. Ovoj porodici je nedavno saopšteno da je jedan od srčanih zalizaka malog Raija uspešno presađen na novorođeno dete, koje je rođeno sa urođenom srčanom bolešću.

Valentina je bila preplavljena emocijama kada je saznala za ovu vest i rekla da sada znaju da deo njihove bebe definitivno živi.

U avgustu 2018. godine Valentina je bez ikakvih problema rodila Matiu, dve godine nakon Raia. On je sada zdrav dvogodišnji dečak. 

"Želim da Matia zna da je njegov brat posebna beba, kojoj nije bilo suđeno da bude na ovoj Zemlji. Došao je i drugim ljudima podario život", zaključuje ona.

Zapratite nas i na Instagramu!