Kako je na svet došla mala "pčelica" Maya je priča koju sam vam ostala dužna od prošlog puta, ali, neću vam opisivati postupak „proizvodnje“ :) , već kako je tekla moja druga trudnoća....


Vidite sa drugim detetom je sve lakše. Nekako sve si već prošla, proživela, doživela i preživela sa prvim. U suštini znaš šta te čeka, pa i psihički si rasterećenija. Više nije u pitanju „strah od nepoznatog“, sada može da te muči samo "strah od poznatog". Bitno je, takođe, da nisi u dilemi šta kupiti za bebu, jer pola stvari već imaš (mislim na ono krupno: kolica, krevetac, korito, tetra i švedske pelene, flašce, toplomer, igračke, zvečke, glodalice...). Ne padaš u paniku kad’ se dete rodi (onda mama, svekrva, kuma, sestra, brat, muž... trče u nabavku, peru, peglaju. Ma glupost! Bapske priče!). Recimo sa Aleksandrom (mi ga zovemo Aki, Akica, Aca, Jata, Jatilenac i tako...) sve sam kupila mesec dana ranije, samo što stvarčice nismo uneli u kuću. Praktično, do porođaja sve je bilo u radnji. E kada sam se porodila svekrva i Mihajlo (muž) su dopremili kompletnu opremu i onda kreće frka (pranje, peglanje, razmeštanje, nameštanje, premeštanje). Brže bolje, da se sve sredi dok ne dođem sa bebom. Ma šou. Iskreno, mislim da je to sujeverje al‘ sa druge strane ko zna…


Sa Mayom sam bila potpuno opuštena. Sve sam sama pokupovala i pripremila. Milina. Niko nije bio pod stresom. Ni ja, jer nisam morala da razmišljam da li će, kako i ko da sredi sve „ono“ što sam zamislila! Ja sam vam tipičan primer žene koja razmišlja "JA znam sve najbolje, JA mogu sve sama, MENI ne treba pomoć", mada znam da to i nije pohvalno. Lakše je onim ženama koje navodno ništa ne znaju, pa upregnu "čopor" ljudi koji rade umesto njih. Ne mogu ja tako, nije to moj stil. Ovako, "u se i u svoje kljuse". Dobro, ponekada pomoć dobro dođe, ali hoću da kažem da ne glumim "velikomučenicu". Trudim se da sve rešim na svoj način i da ne optrećujem. Bolje meni, lakše drugima. ;) I tako...


Sad’ da se vratim na priču. Kao što rekoh, sama sam sve pripremila. Čak sam i torbu spakovala za porođaj. Ono, osnovne stvarčice: knjižica, lekarski nalazi u fascikli, one mrežaste gaće što se kupuju u apoteci (sad’ sam zaboravila kako ih zovu, u svakom slučaju znate na šta mislim), dve spavaćice, papuče i sredstva za higijenu (najosnovnije, što bi se reklo: šampon, kupka, pasta za zube, četkica, bebi sapun, mleko za telo i krema za lice). Kupila sam i knjigu "Šta da očekujete dok čekate bebu" autora Hajdi Murkof i Šeron Mejzel (moja topla preporuka, naročito ako očekujete prvo dete). U drugoj trudnoći, moram da se pohvalim bila sam klasičan školski primer trudnice. Plod je napredovao iz meseca u mesec baš kako je pisalo u knjizi. Hit. Ali, bukvalno! Kao da je ovaj "priručnik za trudnice" koncipiran po uzoru na moju trudnoću. Oduševila sam se.


E sećam se jela sam "kao luda", to je jedino što meni nije svojstveno. Skontala sam da takav apetit imam samo, isključivo, u trudnoći. Ugojila sam se 32 kg. Ne mogu da se pohvalim da je ovo knjiški primer. Po literaturi, idealno je dobiti 13kg, sve preko toga nije preporučljivo. Sva sreća da sam sitne građe i prilično visoka, pa je meni ta kilaža super "čučnula". Izgledala sam "bujnije", što bi se reklo "procvetala", ma druga žena. Prava seksi trudnica. Ne zezam se! :) Nisam se bunila, niti mi je kilaža predstavljala problem. Ali sam zato svakodnevno mazala ulje protiv strija. Celo telo obavezno uveče kada se istuširam i, verujte, pomoglo je. Nemam ni jednu jedinu striju na stomaku, grudima, jedino nekoliko crtica na guzi ali je i to toliko izbledelo da se sada ne primećuje. Samo ih ja vidim, jer znam da su tu bile pa obratim pažnju. E da, to sam htela da istaknem – jako je važna nega tela, kože, zuba.. Jakooooo! Takođe, ako vam lekar preporuči uzimanje vitamina. Uzimajte ih. Sve u svemu, da rezimiram...


Moja druga trudnoća je protekla u najboljem redu.




A o porođaju... E o tome pišem u sledećem blogu!

Do tada VEEELIKIII POZDRAV! ;)