Šta mislite o rečenicama tipa: "Dečaci nikad ne plaču", ili "Devojčica ne mora da uči školu, ionako će se jednom udati?" Tek kada se nađete u ulozi roditelja dečaka ili devojčice dobijate priliku da se zapitate: zašto je to tako?

Naravno da nije istina da dečaci ne plaču, istina je da je društveno prihvatljivije da devojčice plaču. Slično tome, kada shvatite da je za vašu ćerku podjednako važno da se odlično snalazi u saobraćaju, kao i za bilo kog dečaka, logično je da se upitate: zbog čega se devojčicama ne daju kao igračke automobilčići?

Na žalost, još uvek postoje predrasude ne samo kada su u pitanju muški i ženski poslovi, već i kada je u pitanju odgajanje muške i ženske dece. Naime, tate koje imaju ćerke neretko postanu samo "tate za kupanje", u vreme kada su njihova deca bebe ili, u malo kasnijem uzrastu - "tate za priče za laku noć". Za razliku od njih, tate koji imaju sinove vole da se hvale kako sa svojom decom idu na utakmice ili da dele ista interesovanja. Sa druge strane, postoje velike individualne razlike i među decom, i među odraslima. Vaspitavati ćerku ima svoje prednosti, baš kao i vaspitavanje sina. Ali, ono što je nepobitna činjenica i što sve više potvrđuju rezultati brojnih istraživanja jeste: bez obzira kog su pola, deca pokazuju bolje rezultate, u svim aspektima ukoliko su u njihove živote podjednako uključene i mame i tate.

Znaci upozorenja za tate koji imaju ćerke su:

1. Nemojte svoju ćerku zvati "sinom".

Čak i ukoliko niste od onih koji su želeli sinove, nemate opravdanja da svoju devojčicu nazivate "sinom". Odrastajući, ona će se susresti sa spoznajom da su mnogi očevi (makar i u drugim kulturama) želeli da imaju upravo sinove. Nemojte rizikovati da se oseti zbunjenom i da, barem za trenutak, pomisli da je vama žao što ona nije drugog pola.

2. Ne postoji razlog da sa svojom ćerkom ne razgovarate o "škakljivim" temama.

Jasno, o čemu ćete razgovarati ponajviše zavisi od vašeg međusobnog odnosa, vaše bliskosti i otvorenosti, kao i od njenog odnosa sa mamom. Za mnoga pitanja o buđenju ženstvenosti logično je da odgovarajućeg sagovornika potraži u mami. Ipak, kada "dođu na red" pitanja važna za suprotan pol, neće imati boljeg sagovornika od vas.

3. Učestvujte u aktivnostima koje su njoj važne.

Većina očeva nema sklonost, ni interesovanje da gleda baletske predstave, vodi svoju ćerku na gimnastiku, i slično. Međutim, izuzetno je važno da i vi učestvujete u onim izborima koji su plod njenog ličnog interesovanja. Svojom podrškom joj pokazujete da je i vama važno to što nju zanima.

4. Ne stidite se.

Ukoliko se dogodi da vaša ćerka uleti u kupatilo u trenutku dok se kupate, i počne seriju "nezgodnih" pitanja, setite se koliko ste srećni što je uletela upravo u svom sadašnjem uzrastu. Naime, za samo nekoliko godina, u istoj situaciji ona će pobeći iz kupatila osećajući stid pred vama. Zato, odolite stidu i budite strpljivi u odgovaranju na njena pitanja. Ona nema sa kim drugim da o tome razgovara, nego upravo sa vama. Dokazano je da deca koja slobodno postavljaju pitanja i na njih dobijaju iskrene, jednostavne odgovore, imaju manje zbunjujući, mirniji stav prema sopstvenoj polnosti i seksualnosti. Za razliku od njih, deca kojoj su uskraćena objašnjenja razvijaju sopstvena tumačenja, koja su najčešće pogrešna zbog nedostatka odgovarajućih činjenica (na primer: žena ostaje u drugom stanju ako proguta neki predmet, ili ako mnogo jede, onda postane debela, a kada postane debela rodiće dete...).

5. Ne zaboravljajte važne događaje.

Devojčice se po mnogo čemu razlikuju od dečaka. Iako zvuči kao gruba generalizacija, a individualne razlike među decom su veoma velike, ipak postoji opasnost da vam ćerka zameri ono što sin, na primer, ne bi. Devojčice su, takođe, sklone da ono što im je važno kažu jednom, i očekuju da se to u njihovom okruženju zapamti. Za razliku od njih, dečaci uspevaju da budu toliko silno uzbuđeni pred nekim događajem koji očekuju, pa ga pominju toliko puta da vam i ne dozvole da ga vi zaboravite.

6. Ponudite "rame za plakanje".

Nemojte očekivati da će sav posao oko vaspitanja ženskog deteta "odraditi" mama. Vas ne mora da interesuje da li će za poveravanje svojih tajni vaša ćerka izabrati mamu ili vas. Vaše je da se ponudite. Ubedite je da ste spremni da razgovarate i da je nećete osuđivati. Recite otvoreno: "Imam utisak da te nešto muči. Znam da će mama pokušati da ti kaže svoje mišljenje ali voleo bih da i ja znam o čemu se radi. Više glava je uvek pametnije. Osim toga, i ja želim da znam sve što se zanimljivo događa u tvom životu. Molim te, razmisli o tome da i meni kažeš o čemu se radi.".

Uostalom, poznato je da očevi inače komuniciraju sa decom na drugačiji način nego mame. Upravo zato vaš pristup ili pogled na neki problem koji ima vaša ćerka za nju može biti rasterećujući. Tate umeju i da se šale pa ono što deca dožive kao ozbiljno, postane manje strašno u njihovim očima.

7. Neverbalna podrška.

Ono što će svakako prijati vašoj ćerki, posebno kada do nje ne možete da "doprete",  jeste da joj pružite neverbalnu podršku. Zagrlite je, predložite da zajedno prošetate, kupite joj omiljeni časopis...

8. Uspostavite samo vaš odnos.

Pošaljite svojoj ćerki poruku na mobilni telefon, obaveštavajte je kada primetite nešto što mislite da bi nju moglo da zanima. Nemojte joj, pri tom, nametati svoja interesovanja, već pratite njena. Takođe, dopustite sebi da budete emotivni. Nije neophodno da uvek imate "dobar" razlog za poziv. Umesto da uvek tražite izgovor da biste joj se javili, radije je pozovite da je upitate kako je, ili da joj pošaljete poruku ohrabrenje za neki važan događaj.

9. Pronađite vreme.

Živimo u vremenu brzine, uz obilje obaveza i stresova, a manjak vremena. Ipak, kao što planirate svoj radni dan, i unapred znate da ćete deo dana provesti na ovaj ili onaj način, ne zaboravite da u svoj dnevni raspored uvrstite (pored posla, vremena za razonodu, odmor...) i razgovor sa svojom ćerkom. Vaša razmena misli i emocija će ubrzo postati ne samo lepa navika, već ritual koji će i njoj i vama biti dragocen jer ćete zahvaljujući tome izgraditi dugoročno kvalitetne odnose.

10. Izbegnite predrasude.

Iako većina nas misli da smo emancipovani, brojne predrasude su tako duboko ukorenjene da ih uglavnom i nismo svesni. Postali su deo naše svakodnevice. Da bismo ih izbegli i što manje njima ograničili našu decu, neophodno je da razmišljamo o sebi kao roditeljima. Devojčice su najčešće podržavane da svoje emocije jasno pokazuju i da ih se ne stide. Tako, one odrastaju uz bolje razumevanje svog okruženja i sa "izvežbanim okom" za analiziranje međusobnih odnosa. Sa druge strane, od njih se u manjoj meri nego kod dečaka očekuju jasni, čvrsti stavovi. Zato, nastojte da u svojoj ćerci uvek najpre gledajte dete, a tek potom pripadnika određenog pola. Pitajte je isto što biste pitali i sina. Očekujte, zahtevajte, tražite od nje direktan odgovor.

Konačno, nemojte odustajati od svog roditeljstva, bez obzira koliko vam se to činilo kao nezahvalan ili težak posao. Budite sigurni da ni mamama nije lako. Jedno britansko istraživanje, nedavno sprovedeno obuhvatilo je oko 2.000 dečaka i devojčica uzrasta od pet do sedam godina. Ispostavilo se da većina dece, odgovarajući na pitanja kako bi najradije provodila svoje vreme, zaista čezne da više vremena provodi sa svojim očevima. Naime, dok su mame stalno prisutne u ispoljavanju ljubavi, praćenju njihovih potreba i želja, tate se u vaspitavanje "uključuju" samo povremeno. Pojedina deca su čak simulirala bolest kako njihovi očevi ne bi odlazili na posao, ili izmišljala strašne priče kako bi ih tate više grlile i tešile. Ne dozvolite da se to dogodi i vama.

Jelena Holcer, pedagog