Roditelji često pitaju: kada i kako kažnjavati, koliko su kazne korisne, koje imaju najveće efekte...Takva pitanja o pohvalama veoma retko postavljaju. Odnosno:  roditelji lakše kažnjavaju nego što hvale svoju decu. Međutim, ukoliko želite da odgajite samopouzdano dete, ne možete uspeti ako ga ne hvalite.

Povod. Sa pohvalama počnite odmah, od samog rođenja deteta. Podrazumeva se da beba ne može zaslužiti vašu pohvalu nekim svojim svesnim ponašanjem, ali to ne znači da ne razume, tačnije, da ne oseća kada je pohvaljujete.

Dokaz važnosti pohvala. Istraživanja pokazuju da bebe koje su bile pohvaljivane u prvih godinu dana života odrastaju u optimističnije osobe nego one koje nisu pohvaljivane. Od samog dolaska u porodicu, beba ponašanja svoje okoline, a pre svega, majke generalizuje na sve oko sebe. Na osnovu tog prvobitnog utiska da je svet pretežno prijatno ili pretežno neprijatno mesto, može se predvideti da li će kasnije u životu beba postati optimista ili pesimista. Odnosno, ako zadovoljavate sve bebine potrebe, kako fiziološke (hranjenje, presvlačenje, kupanje...) tako i psihološke (tepanje, maženje, zagrljaj...), ako hvalite svoju bebu, i otvoreno joj pokazujete ljubav i prihvatanje – vi bitno utičete na to u kakvu osobu će ona izrasti.

Preterivanje sa pohvalama. Samo nerealna slika roditelja, odnosno, kada pohvaljuju dete za "sve i svašta" jer su njime potpuno opčinjeni i čvrsto veruju da je sve što ono uradi toliko posebno postoji mogućnost od preterivanja u pohvaljivanju. Ponekad roditelji nisu svesni uzrasnih mogućnosti deteta, pa ono što njihovo dete u određenom uzrastu uspe da uradi, tumače kao znak njegove izuzetnosti. Ovakav stav nije dobar ni po dete jer razvija nerealnu sliku o njemu samome, odsustvo odgovornosti za sopstvene postupke i formira preterana očekivanja od drugih a minimum od sebe. Kada i dete poveruje da je svaki njegov postupak izuzetno značajan, očekivaće divljenje i veliku pažnju i od svoje vršnjačke grupe a kada ona izostane, biće zbunjeno, nesigurno. Tada se njegova slika o sebi samom odmah bitno urušava.

Zato, uvek budite svesni uzrasta svog deteta, i šta baš u toj uzrasnoj fazi ono može i treba da zna. Tako ćete lako steći repere da li su neka njegova ponašanja izuzetna ili uobičajena za baš tu razvojnu fazu.

Konkretne pohvale. Budite uvek što otvoreniji, konkretniji, direktniji. Pohvalite postupak a ne dete u celini (isto pravilo važi i za kažnjavanje). Pronađite detalje, jer tako pokazujete da ste nečim posebno zadovoljni. "Divno si spremio svoju sobu, ali sam se posebno iznenadila kako ti je sada uredan radni sto..." ili "Odličan ti je crtež, ali mi se najviše sviđa ova ptica u oblacima…" Nasuprot ovim, konkretnim pohvalama - generalne, uopštene rečenice ("Baš si ti mamino zlato") više pripadaju tepanjima. Ove rečenice su, takođe, poželjne i ohrabrujuće ali nemaju tako jasan i konkretan uticaj na dete. Veoma je važno da ono ne mora da pretpostavlja i naslućuje vaše prihvatanje i odobravanje. Tek kada pohvale upućujete na konkretan način, otvoreno, jasno i mnogo puta – dete može biti sigurno da ga zaista podržavate. Istovremeno, tada je dobilo jasan pokazatelj šta i ubuduće treba da radi da bi neki njegov postupak bio odobravan.

Značaj pohvala. Najveća prednost pohvala jeste što dete stiče samopouzdanje i pozitivnu sliku o sebi. Sa druge strane, vremenom će za njega i vršnjačka pohvala postati veoma važna. Međutim, vršnjačka pohvala nikada ne može zameniti roditeljsku. Ukoliko izostane roditeljska, dete zauvek ostaje uskraćeno za osećanje podrške. Ovakva deca se često osećaju usamljeno i neshvaćeno jer su odrasla uz uverenje da nisu dovoljno dobra da bi zaslužila bilo kakvo priznanje ili pohvalu svojih roditelja. Osim toga, pohvaljivanjem vi uspostavljate prisnije odnose sa detetom na "duže staze". Naime, hvaljena deca su mnogo spremnija da se roditeljima povere kad imaju problem, da budu prijateljski raspoložena i u kasnijim fazama razvoja, a spremniji su i da saslusaju roditeljske potrebe i zahteve.

Ukratko: sa pohvalama i podrškom ne možete poraniti, ali, na žalost možete zakasniti. Na primer, ako se ovog važnog vaspitnog sredstva setite u vreme detetovog puberteta, postoji velika verovatnoća da vas dete ne čuje i da za njega vaše pohvale više nemaju uticaja. Zato, počnite na vreme, počnite odmah.