Bakterije, virusi, gljivice, paraziti  su mikroorganizmi koji se nalaze svuda oko nas, a njihov značaj se ogleda u kruženju materija u prirodi - učestvuju u razlaganju uginulih organizama i tako ,"čiste" prirodu. Neki od njih učestvuju u procesima fermentacije, što se koristi u preradi mleka i dobijanju mlečnih proizvoda, ili kao način čuvanja hrane (kišeljenje kupusa i drugog povrća).

Mikroorganizmi skriveni na rukama

Ali, nas brine jedna velika grupa mikroorganizama koji su izazivači zaraznih bolesti ljudi i životinja, a zovu se patogeni mikroorganizmi. Oni mogu da ostanu na koži ruku (prstima i dlanovima) i ispod noktiju, zajedno sa prašinom i prljavštinom - ako se ruke ne operu posle korišćenja toaleta, vožnje u javnom prevozu, povratka iz šetnje ili kupovine, igre u parku, igre sa kućnim ljubimcima i slično.

Ako neopranim rukama uzmemo sendvič ili kolač, sa ukusnom hranom mogu da se unesu izazivači bolesti koje se često nazivaju "bolesti prljavih ruku". Pri tome se uglavnom misli na bolesti organa za varenje. Bakterije mogu da uznemire želudac i creva, izazovu bolove u stomaku, povraćanje i proliv. Nekada to može da bude vrlo ozbiljno - praćeno visokom temperaturom, glavoboljom i bolovima u mišićima i dovesti do slabosti i iscrpljenosti celog organizma. Ako je, na primer, uneti patogeni mikroorganizam virus zarazne žutice, doći će do oboljenja jetre (hepatitis A). Rukama se često dodiruje i nos, a kada smo prehlađeni, pa kašljemo i kijamo - dešava se da koristimo prste i nadlanice ako nam maramica nije na dohvat ruke. Tako se na rukama mogu naći bakterije i virusi koji su izazivači bolesti disajnih organa.

Pažljivo i detaljno pranje ruku

Propusti prilikom pranja ruku su nedovoljno često ili suviše kratko pranje što za posledicu ima da se ne operu svi njihovi delovi. Isti rezultat se dobija ako se ne upotrebi dovoljna količina sredstva za pranje. Ako pranje ruku nije odmah izvodljivo (usled nepostojanja uslova) - ne treba dodirivati usta, nos i oči, kao i predmete preko kojih bi se naknadno zagadili prsti, sve dok se ruke ne operu.

Naravno, za prvu pomoć u takvim situacijama mogu da posluže vlažne maramice, ali i njih treba koristiti tako da se ruke temeljno prebrišu. Ukoliko je neophodno da se u nekim situacijama nakon pranja ruku obavi i dezinfekcija, preporučuje se upotreba sredstava na bazi etil alkohola ili izopropanola. Na tržištu su u ponudi tečna dezinfekciona sredstva, razni gelovi, maramice i slično. U skladu sa karakteristikama dezinfekcionog sredstva, preporučeno je i vreme trajanja dezinfekcije, odnosno kontakta kože sa sredstvom, što treba da bude navedeno u uputstvu proizvođača.

Dobre navike se uče

"Prljave ruke"

Pesma Čika Jove Zmaja , jedna je od prvih koju malo dete nauči od ukućana ili u predškolskoj ustanovi."Pre i posle jela treba ruke prati,nemoj da te na to opominje mati.Prljavim rukama zagadi se jelo,pa se tako bolest unese u telo."Čika Jova Zmaj

Pored toga što ruke treba da se operu kada su vidno zaprljane, neophodno je i da se uvek operu pre jela ili pripreme hrane, kao i pre dojenja, odnosno hranjenja deteta. Takođe i pre svake aktivnosti koju obavljate sa detetom, posebno sa novorođenčetom (nikako ne dodirivati usta, nos ili oči prljavim rukama). Ruke obavezno treba prati i posle jela ili pripreme hrane, upotrebe toaleta, presvlačenja deteta (naročito nakon menjanja pelena), posle brisanja nosa, kašljanja i kijanja, kontakta sa obolelom osobom, kontakta sa životinjom, nekih aktivnosti kao što su kućni poslovi, iznošenje smeća, rad u bašti i, naravno, posle svakog povratka kući (posebno nakon obavljanja nekih aktivnosti van kuće).

Što se tiče najmlađih, preporuka je da se koriste igračke koje je lakše čistiti, prati ili dezinfikovati (prema uputstvu proizvođača). Ne treba ograničavati upotrebu pojedinih vrsta igračaka, nego potencirati redovno i pravilno pranje ruku posle igre i pre obroka.

Razgovarajte sa detetom o tome da se igračke i prsti ne stavljaju u usta. Ukoliko se detetova igračka na neki način veoma "zagadi", najbolje je da se baci... ili, eventualno, dezinfikuje (dezinfekciono sredstvo koristiti prema uputstvu proizvođača). I na kraju, jasno je da svi mi - roditelji, bake, deke, kao i ostali koji provode vreme sa decom, treba da ih učimo pesmicama koje su istovremeno i korisni saveti, ali da i svojim primerom pokažemo kako se ti lepi saveti sprovode na delu. Navika stečena u ranom detinjstvu vremenom postaje automatska radnja, koja će se primenjivati uvek kada je to potrebno - kod kuće, u školi, i u svakoj drugoj situaciji, gde god se našli.

Dr Ljiljana Jovanović, specijalista epidemiologije