Veliki broj vrsta takozvanog samoobnovljivog bilja, voća, bobica, orašastih plodova, semenja, korenja, gljiva... obitava u našim dvorištima, parkovima, livadama. Iako ove zdrave i ukusne darove prirode možemo da uključimo u naše svakodnevne obroke i kućne lekarije - kao što su činili naši preci, mi ih obično ignorišemo ili uništavamo kao korov.

Milioni godina evolucije su obdarili ovo divlje bilje (mnogo boljeg ukusa od njihovih, vodom prepunih komercijalnih duplikata) visokom koncentracijom vitamina, minerala i vlakana - koji su im (ali i nama) potrebni za život.

Samonikla "hrana" je mnogo zdravija od one iz supermarketa. Naši preci su desetinama hiljada godina opstajali zahvaljujući jestivom divljem bilju... dok nas je industrijska, fast food hrana zdravstveno "oslabila" u periodu kraćem od 100 godina.

Ne brinite, lako ćete naučiti da prepoznate korisno samoniklo bilje, kao i kako da ga upotrebite. Ne samo što ćete se upoznati sa biljnim bogatstvom naše zemlje, već možete da ga dodajete  svakodnevnim obrocima i na taj način poboljšate zdravlje, ali i uštedite. Sakupljanje je svojevrstan vid vežbanja, a možete da uradite i nešto korisno za očuvanje lokalnog ekosistema.

Prednost samoniklog bilja

SVEŽINA

Teško je proceniti koliko su sveže namirnice u prodavnicama.  Dosta ih stiže iz udaljenih krajeva, tako da mogu da budu "stare" nekoliko dana (stajanje dovodi do brzog gubitka vitalnosti voća i povrća). Držanje na hladnom, fungicidi (sredstva protiv gljivica i plesni), specijalni vosak... potpomažu očuvanje privida svežine dugo nakon što je u normalnim (prirodnim) uslovima trebalo da se pojave znaci starenja. Nažalost, u agrobiznisu je postala primarna prodaja, a na  kvalitet se često zaboravlja. Biljne kulture se tretiraju raznim hibridima da bi bile veće, lepše, slađe... i tako se bolje prodavale. Beru se pre sazrevanja, da bi se kvarenje na putu do prodajnih mesta svelo na minimum...

  • Kada poznajete i koristite lokalno samoniklo jestivo bilje, njegova svežina je sigurna, a time je obezbeđena i maksimalna hranljiva vrednost. Takođe, u mogućnosti ste da ga berete kada je na vrhuncu zrelosti.

IZBEGAVANJE HIBRIDA I GENETSKI MODIFIKOVANE (GM) HRANE

Hrana namenjena prodaji hibridizuje se sa osnovnim ciljem lakše prodaje. Hranjiva vrednost, ukus i ostale osobine manje su važne. Mnoge hibridne vrste ne bi mogle da prežive bez intezivnog modernog načina gajenja. Na primer, danas tako popularno voće bez koštica, kako bi se razmnožavalo u prirodi?

Genetski inženjering je još jedan način postizanja maksimalne prodaje namirnica. Da ne bi u ovom tekstu ulazili u polemiku oko argumenata za i protiv, samo ćemo primetiti da mi nemamo (a u budućnosti će biti još teže), mogućnosti da izbegnemo GM namirnice. GM kulture mogu završiti u mnogim proizvodima (zamrznute pice, kečapi...). Poreklo namirnica u industrijskoj hrani nije jedina nepoznanica, ista je stvar sa hranom koja nam se servira u restoranima. Naše pravo i mogućnost da biramo šta jedemo, ozbiljno je ugrožena.

  • Samoniklo bilje ima mogućnost da bude prirodno snažno, zdravo i prilagodljivo. Opstanak najpodobnijih, njihov je neizgovoreni moto. Bez intervencije ljudi nepodobne biljke jednostavno ne prežive. Što se tiče GM hrane, više treba da nas brine nedokazano, nego strah od novog. Genetski inženjering nije tu dovoljno dugo da bi se videlo šta se zaista dešava prilikom dugotrajne konzumacije ovakvih namirnica. Mada već prvi nagoveštaji ne umiruju. Azbestne izolacije su jednom smatrane sigurnim, silikonski implatanti takođe. Olovo u farbama nije smatrano opasnim, kao što se nekad i pušenje smatralo bezopasnom pomodnom zabavom... Bile su potrebne decenije da bi se došlo do zaključka da sve ove stvari nisu uopšte bezopasne. Da li zaista želite da budete zamorčići u ovom eksperimentu?

IZBEGAVANJE VEŠTAČKOG ĐUBRIVA

Priroda hrani floru na mnoge načine- putem životinjskog ekskreta, glisti i raspadajućeg materijala organskog porekla (na primer, opalo lišće). Ljudi većinom primenjuju komercijalnu „biljnu hranu", koja je danas gotovo isključivo petrohemijskog sastava, što stvara biljne „zavisnike" koji postaju nesposobni da žive bez ovih sredstava.

  • Divlja flora raste gde postoje odgovarajući uslovi i tako nastavlja da preživljava, čak i napreduje, bez primene veštačkog đubriva. Mi ovim ne želimo reći da treba pustiti da svo bilje raste divlje, jer je uzgoj važan deo ljudskog života, već da možda treba da se ponovo okrenemo posmatranju kako je to priroda rešila, odakle je poljoprivreda prvo i krenula.

IZBEGAVANJE PESTICIDA, HERBICIDA, FUNGICIDA...

Danas je većina ljudi svesna da hrana tretirana hemikalijama ima moguće opasne posledice po naše zdravlje, za šta postoje i naučno potvrđeni dokazi. Zemlja, seme, bilje, voće, pa čak i pakovanja mogu biti izloženi raznim otrovima. U većini slučajeva mi nismo ni svesni ovih postupaka.

  • Divlje bilje većim delom slobodno je od ovakvih, od strane ljudi izvedenih, hemijskih tretmana. Svi mi koji želimo izbeći ove hemijske dodatke u našoj hrani, imamo divan izvor u samonikloj flori. Naravno i samoniklo bilje može biti zagađeno (blizina prometnih puteva, industrije, razna prskanja protiv štetočina i korova...). Zato birajte pažljivo područja na kojima berete.

IZBEGAVANJE VOSKA

Mnoge namirnice (naročito iz uvoza) su prekrivene takozvanim  jestivim voskom, koji služi da bi se odložilo propadanje plodova. Mnogi verovatno nisu ni svesni rasprostranjenosti upotrebe ovog metoda - koristi se za ljute papričice, patlidžane, krastavce, južno voće...

A tek njegov sastav! Vosku se dodaju pesticidi i fungicidi (zašto li se i dalje zove jestivim?!). Pritom je retko kome poznato da jedan od njegovih standardnih sastojaka potiče od izmeta insekta Laccifer lacca koji je, ujedno, izvor laka kojim se premazuje nameštaj.  

  • Svakako, samoniklo jestivo bilje nije prekriveno ovim potencijalno toksičnim i neprimamljivo zvučećim supstancama. Ako se na njemu i nađe neka «kaka» insekta, lako može da se opere.

ČISTOĆA NAMIRNICA

Poslednjih godina prilično često slušamo o hrani zagađenoj bakterijama (retko ko nije čuo za salmonelu). Nažalost, mnoge namirnice mogu da donesu razne društveno prenosive bolesti u naše tanjire. Pomislite samo kroz koliko ruku je prošla namirnica koju ste kupili (uzgajivač, berač, transporter, magacioner, prodavac...). Da li su sve te ruke redovno prane? Da li su namirnice uvek zaštićene od kijanja i kašljanja?

  • Samonikla hrana, koju sami uberete, najverovatnije je prošla samo kroz vaše ruke, eventualno i vaših ukućana.

Koristi po zdravlje

Dobro su nam poznati negativni efekti konstantne izloženosti stresu. Međutim, zamislite boravak na mirisnoj livadi, punoj poljskog cveća... i vaše oslanjanje na sopstvene snage - kada je u pitanju poznavanje i korišćenje samoniklog jestivog i lekovitog bilja. Koji osećaj zadovoljstva i samopouzdanja! A svež vazduh i fizička aktivnost, dok  aktivno tragate za biljem i potom ga berete, takođe doprinose isceljenju tela i duše.

Kada su organizam i um negovani takvom hranom, bogatom kvalitetnim sastojcima, tada neke poteškoće koje muče savremenog čoveka kao što su depresija, artritis, srčane smetnje, dijabetes, PMS  (predmenstrualni sindrom), hormonski poremećaji, problemi probave, emocionalne i mentalne smetnje... mogu da budu smanjene ili potpuno eliminisane. Jer, organizam dobija ono što mu treba da vrši jedan od svojih osnovnih zadataka - regeneraciju.

Oprezno sa branjem

Kada sakupljate samoniklo bilje, uvek vodite računa:

- Važno je da ste skoro stoprocentno sigurni koja je biljka u pitanju i da li je jestiva.

- Pažljivo izaberite mesto branja (najbolje u prirodi izvan grada).

- Nikada nemojte da oberete baš sve. Ostavljajući neke primerke, omogućavate dalji rast i razmnožavanje te biljke.

Početnici bi trebalo da se «naoružaju» dobrom literaturom o jestivom samoniklom bilju (ili da završe neki kurs), kako bi mogli uspešno da ga prepoznaju i koriste... barem ono koje je najčešće prisutno u njihovom bližem okruženju. Ukoliko niste apsolutno sigurni da ste naišli na «pravu» biljku, preskočite je. Jer, neke biljke mogu da budu veoma otrovne, zbog toga je oprez neophodan.   

RECEPTI

Kolačići sa cvetovima maslačka

Priprema: Kus-kus potopite u malo mlake vode i začinite po ukusu. Mlade cvetove maslačka iscepkajte (odvojite od zelenih čašica, koje gorče). Dobro promešajte i oblikujte pomoću blago nauljenih modli. Stavite u rernu, na srednju temperaturu, pet do deset minuta. Kus-kus možete da zamenite kuvanim pirinčem. Možete da napravite voćni preliv tako što ćete u sok od ceđenog voća (borovnice, maline...)da dodate duplu količinu meda.

Kačamak sa koprivom Priprema: U šerpu sa posoljenom vodom stavite oprano i iseckano mlado lišće koprive. Pustite da voda provri, pa smanjite vatru. Polako dodajte kukuruzno brašno, stalno mešajući. Potrebna vam je otprilike trećina brašna u odnosu na količinu vode. Kada se masa zgusne, dodajte nekoliko kašika kvalitetnog, hladno ceđenog ulja. Dobro izmešajte i sklonite sa vatre. Izručite kačamak na dasku, isecite na kriške i poslužite sa kiselim mlekom.

Namaz od sremuša

U sremski sir sitno iseckajte listove sremuša (divlji beli luk) i dobro promešajte. Poslužite kao namaz u sendvičima, na krekerima ili kao preliv za salatu.

Žele od šumskih jagoda

Ispasirajte šumske jagode i procedite kroz cediljku. Pomešajte sa duplom količinom meda. Koristite ga da zasladite čaj ili limunadu, ili kao preliv na palačinkama i kolačima. 

Čorba od samoniklog jestivog bilja

Naberite oko pola kilograma lobode, koprive, broćike, divljeg spanaća... Prodinstajte glavicu crnog luka na vodi, pa dodajte sitno isečeno bilje koje ste nabrali. Dinstajte sve zajedno dok ne omekša. Potom uspite litar vode, sačekajte da provri i ostavite da kuva oko pet minuta. Na kraju začinite po ukusu. Možete da dodate morsku so, biber, beli luk...

Saša Tucaković