Kašnjenje u govorno-jezičkom razvoju sve je češće viđen problem. Nažalost, kada nije prisutan govor, dešava se da roditelji čekaju dugo pre nego što se obrate logopedu. Ne verujte kada Vas uveravaju da će spontano doći do promene. Kod alalije, ili negovorenja, važno je konsultovati se i raditi sa logopedom.

Dakle, šta je alalija?

Po definiciji, alalija je dečiji govorni poremećaj koji predstavlja negovorenje. Pod ovim terminom se podrazumeva ne samo da dete ne govori nego i da ne razume govor drugog. Može se dijagnostikovati već na uzrastu od 18 meseci.

Alaliju možemo primetiti kod deteta kada se ono ne koristi govorom i ne razume govor okoline ili delimično razume govor okoline, ili razvija sopstveni govor koji je drugima nerazumljiv, kada deluje nezainteresovano  za komunikaciju, plašljivo, povučeno, plačljivo, a komunikacija se mahom svodi na gestove. Kod velikog broja ove dece, nema nikakvih oštećenja čula ili inteligencije.

Da bismo bolje razumeli to kako dolazi do alalije, važno je krenuti od njene podele. Naime, alalija se može podeliti na senzornu, motornu i senzo-motornu alaliju.

Senzorna alalija je govorni poremećaj kod koga je sačuvan sluh i dete je u stanju da primi zvuke iz okoline. Ali zbog ovog oblika alalije je oštećen fonemski sluh pa dete ne moze da formira i reprodukuje glasove i reči. Deca sa senzornom alalijom niti govore, niti razumeju govor. Kod ove dece je najčesće slaba auditivna pažnja i pamćenje. Motorika je najčešće normalno razvijena.

Motorna alalija predstavlja nemost kod koje dete nije sposobno da komunicira sa okolinom. Nastaje kao posledica oštećenja centralnog nervnog sistema (Brokine zone, odgovorne za produkciju govora). Kod dece sa motornom alalijom je kod većine sačuvan elementarni sluh pa ta deca imaju sposobnost razumevanja govora okoline, a samo kod malog broja dece se javlja nagluvost. Kada govorimo o ekspresivnom govoru ove dece (dakle govoru koji produkuju) jako je bitan logopedski tretman kako njihova nemost ne bi ostala trajna. Ova deca mogu izgovarati nekoliko reci i to najčešće trapavo i nepravilno. U kasnijem razvoju govora ove dece često su prisutne dislalije, nepravilan akcenat, rečnik koji je oskudan i koji se sporo razvija. Ukoliko je uključen konstantan logopedski tretman ovi nabrojani nedostaci u govoru će se rešiti. Tokom školovanja ove dece mogu se javiti disleksija i disgrafija kao i poremećaji čitanja i pisanja. 

Senzo-motorna alalija - prisutni su simptomi i senzorne i motorne alalije a ostećene su i Brokina i Vernikeova oblast (za produkciju i  razumevanje govora).

Kada nema reči, komunicira se neverbalno (dakle, mimikom i gestovima) što dalje znači da je komunikacija mnogo ograničenija i siromašnija. Izostanak verbalne komunikacije (komunikacije rečima) dalje često vodi zaostajanju u psihičkom (socio-emocionalnom) razvoju deteta u odnosu na svoje vršnjake. Kod motorne alalije često je prisutna i tromost, nespretnost pri hodanju, odevanju i slicnim radnjama gde je potrebna uskladjenost i koordinacija pokreta ruku i nogu. Kod ove dece je češća levorukost i neopredeljenost na različitim nivoima lateralizovanosti.

Važno je da znate da je uzaludno čekati da se problem sam reši. Iako postoje iskustva ljudi koja govore da je tako nešto moguće, ni jedan stručnjak Vam ne bi savetovao da se u tako nešto uzdate. Javite se na vreme logopedu. Ukoliko ste u mogućnosti, uključite multidisciplinarni tim (dakle, logopeda, psihologa, defektologa-reedukatora psihomotorike i lekara) kako biste pratili celokupni dečiji razvoj. Govor je u sprezi i sa mnogim misaonim funkcijama, te je zato važno da psiholog prati rad sa detetom.

Sam logopedski tretman najčešće obuhvata rad na fonematskom sluhu kako se kod ove dece javljaju paralalije (zamene glasova, slogova i reči sličnih po zvučnosti), radi se na tretmanu disleksije i disgrafije, na motornoj spretnosti i usavršavanju motornih radnji, koordinaciji i usklađenosti govornih organa kao preduslovu za sto precizniju artikulaciju i uspostavljanje govora. Ova deca slabo razlikuju oblike i boje pa samim tim sporije formiraju prostorne predstave te je potrebno raditi i na snalaženju u prostoru. Reedukator psihomotorike je zato saradnik od izuzetne važnosti koji ima zadatak, između ostalog, da koristeći se pokretom "probudi" jezik radeći sveobuhvatno na psihomotornom razvoju deteta.