Naš proslavljeni odbojkaš Andrija Gerić, iza koga je uspešna dvadesetogodišnja karijera vrhunskog sportiste ovenčanog medaljama, danas kao sportski psiholog, pomaže kako profesionalcima tako i rekreativcima da se ostvare, poboljšalju svoj rezultat i dostignu sve ono o čemu sanjaju.

Za portal Yumama odgovara na pitanja o tome kako sport dete uči o nekim istinski pravim vrednostima života, disciplini, kako pripadati timu, poštovati trenera i protivnika, prihvatati pobedu ali i poraz.

Šta je zdrav sportski duh?

“Zdrav sportski duh, po mom mišljenju je da se neko bavi sportom, trudi se u onome što radi, poštuje pravila tog sporta ali i svog protivnika - za koga je svestan da je i protivnik neko ko se trudi i ulaže svakodnevni napor da bi se takmičio.”

Zašto je važno da se dete bavi sportom, čak i kada nema izražen talenat?

“Kroz sport dete uči - kako da prihvati poraz, kako da pobedi, o odnosima unutar tima, uči se disciplini, poštovanju trenera i protivnika, planiranju, donošenju odluka. Uči da pobeđuje, da kontroliše svoje emocije i svoju pažnju - suštinski se uči nekim istinski pravim vrednostima života.

“Sve što se radi na treninzima, se dešava u kontrolisanim i sigurnim uslovima (na sportskom terenu ili sali) gde dete može u kratkom vremenu da doživi i "prođe" kroz iskustvo. Ovo je vrlo značajno kao priprema za život gde se dešavaju ovi procesi, samo mnogo sporije. Kroz sport se dete sprema za ono što ga čeka u realnom životu.”

Kako korigovati dete kada pogreši? Kako ga ispraviti podržavajuće?

“Vaše je da date savet detetu koji je vezan isključivo za njegovo ponašanje. Na primer: “Nisi dobro namestio nogu, namesti je ovako.”

Ili: “Trudi se da ti budu savijena kolena.”

Zabranjeno je upućivati kritike na "biće", tj. kakav je neko (ti si glup, ti si neradnik...) Davati etikete deci je izrazito opasno i pogubno za njihov dalji razvoj, zato što ona to bukvalno shvataju i uzimaju vašu etiketu kao svoju istinu. Sa tim treba biti jako oprezan.

Svi mi, roditelji, grešimo. Poenta je truditi se da tih grešaka bude što manje.

Da zaključim: Korekcija treba da bude usmerena na ponašanje deteta, na primer: - “Dodaj brže loptu sledeći put.”

Jako je važno da bude pohvala svaki put kada je dete uradilo nešto dobro, tipa: - “Odlično si ovo uradila, bravo.”

Koji su najčešći problemi dece sa kojima radite?

“Uglavnom su problemi vezani za tremu, samopouzdanje i odnose sa saigračima ili trenerom. Dolaze mi puno klijenata koji su jako dobri na treningu, dok na utakmici ili meču ne uspevaju da pokažu svoje kvalitete zbog psiholoških ograničenja. Sve su to stvari koje se rešavaju kroz rad.”

Na šta se roditelji najčešće žale? Zbog čega i kada vam se obraćaju?

“Često se dešava da roditelji primećuju neki strah, tremu ili gubitak samopouzdanja kod svog deteta. Sa druge strane ima i ambicioznih roditelja koji projektuju neke svoje želje na dete - možda nešto što oni nisu imali prilike da urade.
Ono što je bitno je da dete bude u fokusu i da ono bude srećno i zaista uživa dok se bavi svojim sportom. Ovo važi i za trening i za takmičenje.

Privatna arhiva.jpg
Privatna arhiva/Andrija Gerić 

Imao sam klijenta koji jednostavno nije hteo da se takmiči, nego samo da trenira. Roditelju - koji je izrazito kompetitivan u životu, to nikako nije bilo jasno, kako je moguće da dete neće da se takmiči. Podsetiću da je poenta sporta zdravlje i uživanje u aktivnosti, a ne samo pobeda i vrhunski rezultati.”

Koji je po vama najbolji uzrast da dete odabere i počne da se bavi nekim sportom?

“U ranom dobu 3 su bazična sporta: plivanje, atletika i gimnastika. Tada je važno da dete ovlada motorikom i to je glavni preduslov za dalje bavljenje bilo kojim sportom.
U današnje vreme deca su malo napolju, slabo se kreću u slobodnoj igri, tako da su, po mom mišljenju, i školice sporta, gde se deca uče motoricidobar početak. Negde oko 10. ili 11. godine se dete može odlučiti za neki sport koji će intenzivnije trenirati.”

Kakav odnos dobar trener ima prema detetu, kako treba da se postavi i ponaša?

Trenerima vrlo važnu ulogu, pogotovu u pubertetskom dobu, zato što je on ili ona neka vrsta uzora deci, osoba na koju se oni ugledaju. Jako je važno da trener ume da pohvali, usmeri savetom i ako treba iskritikuje svog sportistu, ali na pravi način.

To znači da se pažnja usmerava na ponašanje sportiste (kako je nešto uradio ili nije uradio), a nikako na to kakva je on osoba (u negativnom kontekstu). Ako je neko promašio koš, to znači da nije dobro bacio loptu, a nikako da je on loš, glup ili bilo šta takvo. Zato je važno i da se treneri edukuju, da znaju kako da komuniciraju sa svojim sportistima.”

Šta su znaci upozorenja, da trener ima problematičan odnos prema detetu?

“Ako dete dolazi često uplakano kući ili ako primetite da nevoljno ide na trening, ne želi uopšte da ide, to je znak da se nešto dešava i da treba da popričate sa vašim detetom.
Naravno treneri treba da decu uče disciplini, poštovanju, poštovanju pravila i nekim drugim vrednostima i tu često roditelji prave grešku jer “prezaštićuju” svoje dete i time mu prave “magareću “ uslugu.”

Koliko vremena tokom nedelje dete treba da posveti treninzima?

“Ne postoji univerzalna formula i zavisi od sporta i uzrasta.
U najmlađem dobu je 3 puta nedeljno po 1 sat dovoljno, u srednjoj školi bi trebalo trenirati 4, 5 puta nedeljno ukoliko se želi postići neki vredan rezultat.”

Kako i kada odlučiti da treba da se promeni ili odustane od sporta?

“Mislim da je važno pratiti želje deteta - jer sport je nešto u čemu treba da se uživa, a isto tako postaviti neke granice i ne odustajati od sporta odmah (deca često ne znaju ni sama šta hoće), nego usloviti dete da trenira taj sport još neko vreme (npr, do kraja polugodišta ili školske godine), pa ako onda želi da promeni, pustiti ga da promeni sport.”

Na šta sve, iz vašeg iskustva treba biti spreman, ako se dete otisne u
profesionalni sport?

“Profesionalni sport nije lak i nije za svakog. Danas, pogotovu u fudbalu i tenisu deca vrlo mlada počinju da treniraju, žive kao profesionalci, što nije uvek najbolje za njih. Važno je ulagati u svoje obrazovanje, jer neka povreda može u trenutku da vam prekine karijeru.

Mi kao roditelji smo tu da ih pripremimo, objasnimo šta sve nosi život profesionalnog sportiste. Ono što bih preporučio roditeljima je da nađu nekog profesionalca iz tog sporta da objasni detetu iz “prve ruke”, kako to izgleda biti “profi” zaista, bez ulepšavanja. Koliko profesionalac mora biti posvećen, požrtvovan, čega sve mora da se odrekne ako želi da uspe u sportu. I šta uopšte znači “uspeti “ kao profesionalac.

(Yumama/Jasna Drenovac)

Zabranjeno preuzimanje dela ili čitavog teksta i/ili foto/videa, bez navođenja i linkovanja izvora i autora, a u skladu sa odredbama WMG uslova korišćenja i propisima Zakona o javnom informisanju i medijima.

BONUS VIDEO

Dete gleda tenis TIKTOK/original sound