Deca su po prirodi radoznala, spremna za «istraživačke pohode». Da je korozivna sredstva trebalo staviti van njihovog domašaja, obično se setimo kada bude kasno, kada je trajna šteta već načinjena. Da li mora da bude tako?

Malo je povreda koje zadaju toliko problema - kako u zdravstvenom, tako i u socijalnom i ekonomskom pogledu, kao što to čine korozivne povrede. One nastaju zbog gutanja korozivnih sredstava (baza i kiselina) - koja, između ostalog, oštećuju zidove jednjaka.

Korozivne povrede se uvek dešavaju u kućnim uslovima, najčešće kod dece između dve i tri godine života, kada mališani slučajno popiju neko od sredstava za čišćenje

Bilo bi mnogo drugačije kada bi svako od nas preuzeo odgovornost, kada bi roditelji sve «opasne stvari» obavezno držali van domašaja dece, kada bi država zakonom propisala bar način pakovanja pomenutih proizvoda (na primer, neutralne umesto jarkih boja ambalaže, zaštitni zapušači, sa kontra navojem...). Ne bi bilo između 80 i 90 balon dilatacija godišnje samo u jednoj ustanovi, u kojoj se leče deca sa korozivnim povredama.

O tome kakav je proces lečenja dece koja su zadobila povrede pijenjem korozivnih sredstava, razgovarali smo sa dr sci. med. Blagojem Grujićem, dečjim hirurgom, subspecijalistom vaskularne hirurgije, načelnikom neonatalne hirurgije na Institutu za zdravstvenu zaštitu majke i deteta "Dr Vukan Čupić" na Novom Beogradu.

Kada i u kom uzrastu se najčešće dešavaju povrede koje nastaju konzumiranjem korozivnih sredstava (sona i sirćetna kiselina, natrijum hidroksid, različiti oblici izbeljivača, sredstva za čišćenje rerni, sirćetna kiselina...)?

- Ove povrede se uvek dešavaju u kućnim uslovima, najčešće kod dece između dve i tri godine života.

Šta se desi ako dete popije korozivno sredstvo?

- Reakcija je trenutna i burna. S obzirom da neka korozivna sredstva koja se koriste u domaćinstvu imaju visoku koncentraciju, ona trenutno u dodiru sa tkivom stvaraju bolne hemijske opekotine. U takvim trenucima ne postoji mnogo mogućnosti za samopomoć (eventualno se može običnom vodom ispirati usna duplja, da bi se smanjila koncentracija hemijske supstance). Ne treba pokušavati sa povraćanjem, jer korozivno sredstvo pri prolazu kroz oštećeni jednjak izaziva još dublja oštećenja (perforacije) i oštećenja početnih delova disajnih puteva. Najoptimalniji je savet da se dete u što kraćem vremenskom periodu dovede do lekara.

Kakve povrede nastaju prilikom konzumiranja korozivnih sredstava?

- U zavisnosti od koncentracije hemijskog sredstva i dužine kontakta sa tkivom, najčešće se javlja crvenilo (eritem) kože obraza, oko usta i usana, oštećenja vidljive sluzokože usne duplje, beličaste naslage, plikovi, ranice (ulkusi) po sluznici. Najozbiljnije povrede, nažalost, ne mogu da se vide, jer zahvataju deo jednjaka koji je bio u kontaktu sa hemijskom supstancom.

Dolaskom kod lekara, neophodno je kompletno ispitivanje zahvaćene regije, da bi se procenila opsežnost povreda. U slučaju da kod deteta postoje svi znaci korozivnog oštećenja, neophodan je boravak u bolnici, nadoknada tečnosti i kompletno gastroenterološko, a eventualno i pulomološko ispitivanje. Nazaobilazni deo ispitivanja podrazumeva ezofagogastroskopiju (pregled jednjaka i želuca kamerom), čime se dobija objektivan uvid o stepenu zahvaćenosti, odnosno oštećenja jednjaka i/ili želuca.

Pacijent sedam-osam dana venski prima terapiju, kojom se ublažava dalje napredovanje povrede. Zahvaljujući tome, tegobe se postepeno smiruju i prolaze. Deca čak počinju da jedu i čvrstu hranu - na usta, bez smetnji.

"Sok" u narandžastoj flaši!

Deca koja su popila korozivno sredstvo, znaju da su uradila nešto što nije dobro, a kada ih pitate zašto su baš to popila, njihov najčešći odgovor je - zato što su mislila da je to sok! Pre nego što spustite bilo koje sredsvo za čišćenje na pod (najčešće u kupatilu) i učinite ga dostupnim deci, razmislite o ovom odgovoru. Uvek je bolje sprečiti, nego lečiti!

Nažalost, jedan manji broj dece u periodu od druge do treće nedelje od povrede pati od komplikacija samog povređivanja - u smislu suženja jednjaka, ili izlaznog dela jednjaka na mestu oštećenja. Šta se, u stvari, dešava? Proces samozalečenja povrede podrazumeva stvaranje ožiljka, a taj ožiljak sužava jednjak. Samim tim, postepeno onemogućava normalnu ishranu deteta, dovodeći do opcije korišćenja samo tečne hrane, jer sva druga hrana "zapinje", ili se povraća. Taj proces je hroničan, a pacijenti su kandidati za otpočinjanje hirurškog lečenja.

U početku, lečenje podrazumeva dilataciju (širenje) jednjaka balon dilatatorima različite veličine, zavisno od uzrasta deteta. Oni omogućavaju trenutno poboljšanje kod malog pacijenta, kao i kvalitetnu i kompletnu ishranu na usta, ali ne duže od tri-četiri nedelje, jer se ožiljak ponovo formira, i jednjak sužava. Nažalost, kod najteže povređenih pacijenata, kada je jednjak jako sužen, potrebno je otvoriti gastrostomu (otvor na želucu), kao alternativni put hranjenja.

Lečenje jednjaka i formiranog suženja je dugoročno, i obično traje šest do dvanaest meseci, uz ponovljene balon dilatacije u opštoj anesteziji, učestalosti prema kliničkoj slici. Ako nakon toga ne dođe do željenog poboljšanja, pristupa se agresivnijim i radikalnijim hirurškim postupcima (na primer, zamena jednjaka).

Kako se obavlja intervencija balon dilatacije jednjaka? Koje su njene komplikacije?

- Balon dilatacija jednjaka se obavlja u opštoj anesteziji, u operacionoj sali, po prethodnoj pripremi i prijemu u bolnicu, što svakog puta dodatno uzrokuje stres kod deteta. Drugi, daleko važniji problem pri

Lečenje u početku podrazumeva dilataciju (širenje) jednjaka balon dilatatorima kako bi se mališanu omogućila kvalitetna i kompletna ishrana na usta

ponavljanju balon dilatacija jednjaka, jesu moguće komplikacije, s obzirom da balonom pokušavamo da rastegnemo zid jednjaka - koji je već oštećen, izmenjen, krt, trošan, i podložan perforaciji.

Mogućnost komplikacija prilikom balon dilatacije je prisutna, ali je procedura nužna kod pacijenata koji ne mogu da se normalno hrane. Značajan broj pacijenata se ponovljenim balon dilatacijama izleči. Ali, kao što smo napomenuli, u najtežim slučajevima je neophodno i operativno lečenje.

Šta podrazumeva dalje lečenje?

Kada se "slučaj" već dogodio, dalje lečenje je pod kontrolom lekara. Ali, najvažnije je probuditi svest da preventiva društva, roditelja i pojedinca u ovoj patologiji ima najveći značaj, i direktno smanjuje komplikacije i potrebu za lečenjem.

Ako se zna da su opasna visokokoncentrovana kaustična sredstva lako dostupna, u širokoj prodaji, pakovana u flaše primamljivih, drečećih boja, da imaju čep koji se lako otvara… a pritom ih, ne razmišljajući, ostavimo na mestu dostupnom deci - nismo li, onda, svi pomalo krivi?

Šta možemo da preduzmemo? Neka to bude tema za razmišljanje svih nas! A rešenje sigurno postoji, ako svi prihvatimo ličnu i društvenu odgovornost.

Vesna Stanimirović