Roditelji i deca mogu da se bave tenisom rekreativno, da povremeno odmeravaju snage sa prijateljima, ali i da imaju višečasovne, svakodnevne treninge. Međutim, postoje neka pravila u kom uzrastu koliko ko može i treba da igra tenis - pravila koja valja poštovati, kao i načini na koje treba prići svakom ko je zainteresovan za tenis. Zato se kod nas i organizuju teniska zabavišta.

Jednostavna oprema

Za prvi probni čas, od opreme su potrebne patike, šorts i pamučna majica. Ko nema reket, dobija jedan iz Veljkove «čarobne torbe» - dok ne bude imao svoj. Veljko misli na sve. Ali, kako kaže, dete treba da ima svoj reket. Najbolje je da ide zajedno sa roditeljima u kupovinu. Potrebno je da reket bude lagan, manjeg obima, da dete može šakom da ga drži. Reketi obično nisu skupi i živopisnih su boja. Zajedno sa detetom, raste i reket. Mlađoj deci se loptice kače na «pecaljku» - to je štap sa trakom na čijem je kraju peteljkica sa čičkom, na koji se kači loptica. Ona se postavi tako da izgleda kao da je upecana na konopac... tada je lako podesiti visinu prema detetu - tako da može da ima pravilan zamah.

Jedno od njih vode Veljko Tipsarević - kao trener, i Voja Džepić - kao kreator, organizator i cenjeni stručnjak u našem tenisu. Sa teniskim zabavištem su krenuli da bi maloj deci u posebnim grupama pristupili na njima prihvatljiv način, kao i da bi ih odvojili od starije dece, dovoljno zrele za ono što zove škola tenisa.

Prethodnica škole tenisa

U teniske škole obično idu deca od pet do deset godina, pretežno starija od sedam godina, ali ima i one od dvanaest. Svi mališani, shodno sopstvenih željama i mogućnostima, treniraju dva-tri puta, a poneki i pet puta nedeljno.
U teniskim školama, početnici se - bez obzira na broj godina, raspoređuju u grupu u kojem su deca sličnog uzrasta i pokazanih sposobnosti za tenis. Sve sa ciljem da efekat učenja bude što bolji.
Deca starija od pet godina se u većini teniskih škola prvo testiraju. Testiranje nije komplikovano i traje nekoliko minuta na početku prvog, probnog časa.
Deci mlađoj od pet godina se prilazi drugačije, jer su i manjih fizičkih mogućnosti i slabijeg poznavanja tenisa, ali i mnogo veće spremnosti za igranje i zabavu.

tenisko-zabaviste

Lepršavo i razigrano

Zato je sve u teniskom zabavištu veselo i šareno. Od malenih reketa, preko loptica, do pomoćnih plastičnih rekvizita, koji se koriste za uvodni deo časa (razgibavanje, trčanje, istezanje), kao i polja u kojima deca stoje, obilaze ih, preskaču...

Sa tri godine, deca jedva da znaju da broje do četiri, a retko koje dete zna koja je leva a koja desna strana. Pratim Veljkov pristup - priča im polako, kratkim rečenicama, neprekidno pokazajući šta treba da urade. Postavlja ih u određeni položaj i uvek pohvali. Nema grubih reči, visokih tonova. Ponekad prestaje da bude trener i postaje vaspitač, kao u pravom obdaništu. U nekim trenucima je njihov drugar, istih godina.
Ne postoji precizno utvrđen plan rada na času, već ga mahom u hodu koriguje i prilagođava trenutnoj situaciji. Ništa se ne mora! Ako dete nije raspoloženo da prati čas, slobodno može mami u zagrljaj.

Male grupe

Postoje grupe škola tenisa od desetak polaznika - međutim, većina će reći da je idealna grupa od četiri deteta. Isto je i sa teniskim zabavištem.
Rad u grupi je dobar za razvoj sportskog duha, a u mlađem uzrastu je jako važno da se zadovolji i detetova potreba za druženjem

Pri upisu novih polaznika, ako ih je troje - odmah se formira nova grupa. Voja Džepić mi objašnjava da nije svejedno hoće li dete na času da udari svaku četvrtu ili desetu lopticu. No, važno je napomenuti i da mališanima kondicija, mentalna zrelost i uzrast ne dozvoljavaju da budu sami na času. Tenis jeste individualni sport, ali bi za malu decu bilo opterećenje da imaju samostalne časove. Rad u grupi je dobar za razvoj sportskog duha, a u tom uzrastu je jako važno da se zadovolji i detetova potreba za druženjem. Tek posle dvanaest, trinaest godina se predlažu individualni časovi, ako neko želi da postigne nešto više.

tenisko-zabaviste
Klizni termini

Neki klubovi organizuju časove za početnike samo vikendom, pa deca igraju dva dana uzastupno, a onda pet dana - ništa. Mada, ima onih kojima je takav način rada savršen, zbog ostalih obaveza. Drugi, opet, vode računa da između časova bude pravilan vremenski razmak.
„Za decu od tri do pet godina, dva nedeljna termina od po 45 minuta su više nego dovoljna“, kaže Veljko.

U teniskom zabavištu cilj nije savladavanje osnovnih udaraca i elemenata igre, već da dete prvo zavoli tenis, da ga upozna kroz igru, da se druži sa vršnjacima.

Sve zavisi od talenta

Trener se trudi da najmlađima polako, strpljivo objasni osnovne pojmove: šta je volej, servis, forhend, bekhend, da im pokaže kako da uhvate reket i zamahnu njime... Kako u zabavištu, tako i u teniskim školama, skoro sva deca do deset godina, posebno u početnim grupama, osnove tenisa upoznaju mahom kroz igru.

Koliko će dete dugo da boravi u teniskom zabavištu, zavisi najviše od talenta koji će da ispolji, ali i brzine fizičkog razvoja. Na primer, deca koja imaju krupne šake - veoma  lako kontrolišu udarce i mnogo brže uče, dok deca sa manjim šakama teže drže reket, pa su im slabiji udarci. Ali, to nije ni presudno, niti je jedini razlog za nečiju bolju igru i napredovanje. U globalu, iako je tenisko zabavište prvenstveno za decu od tri do pet godina, pa i do sedam, deca ga napuštaju polaskom u prvi ili drugi razred, i nastavljaju sa treninzima u teniskim školama.


Željka Zebić