Sa tri godine dete je verbalno, saznajno i motorički veoma spretno. Ono je maštovito, radoznalo, otvoreno za nova iskustva i znanja. Takođe, sada može da hoda na prstima, da hvata loptu, gradi peščane kule, a pojavljuju se i prvi dokazi da je sposobno samostalno da reši neki problem.

U ovom uzrastu je aktuelno i odvikavanje od pelena (do treće godine mnoga deca pelene zamene nošom), i polazak deteta u vrtić.

Odvikavanje od pelena

Oko treće godine vreme je da vaše dete odbaci pelene i počne da koristi nošu. Mnoge mame nemaju strpljenja da čekaju vreme detetove psihičke i fiziološke zrelosti, pa započinju ovaj proces i ranije. Koliko će u tome imati uspeha zavisi upravo od pomenute zrelosti. Iako su individualne razlike među decom veoma velike, u proseku ona ne mogu da počnu da koriste nošu pre uzrasta od dvadeset do dvadeset i šest meseci. Upravo zato se treća godina i uzima kao granična jer se podrazumeva da je većina dece u ovom uzrastu zaista spremna da bez većih problema prihvati nošu.

Zrelost za ovu promenu je neophodna kako na fiziološkom (nervni sistem, koji kontroliše sfinkter), tako i na psihološkom planu (dete mora da želi da bude veliko, pohvaljeno za svoj trud i rezultate, da u svom rečniku poseduje reč "noša" kako bi moglo da je zatraži...). Neki od pokazatelja detetove spremnosti su i njegovi lični iskazi. Na primer, obratilo vam se sa željom da ga presvučete, jer mu smeta što je mokro (upiškilo se), ili je  videlo od dece u vrtiću, pa hoće da proba i ono.

Kako ćete dete najlakše odviknuti od pelena?

*Uložite strpljenje. Ovaj proces se ne dešava odjednom, potrebni su meseci da biste bili sasvim sigurni da ste se zauvek oslobodili jedne navike i zamenili je drugom. Ako je moguće, započnite ovaj proces u letnjim mesecima kako bi ostavljali dete u gaćicama bez bojazni da će se prehladiti.

*Pravite mu društvo. Stavite dete na nošu, a vi sedite na ve-ce šolju da biste mu pokazali da je to potpuno prirodan položaj. Pokušajte da ga zainateresujete čitajući mu slikovnice, pričajući priče. Ipak, ako neće da sedi na noši, nemojte insistirati. Ako ništa ne "uradi" za nekoliko minuta, znači da ne želi ili da još nije shvatilo šta od njega očekujete.

*Kupatilo. Noši je mesto isključivo u kupatilu. Nemojte dozvoliti da je dete nosi sa sobom u spavaću sobu, ili u svoju sobu, pod izgovorom da bi gledalo crtaće...

*Kazne i nagrade. Kazne, sramoćenje, govor kojim dete nazivate prljavim ili slično - izrazito su kontraproduktivne. Naprotiv, objasnite mu da će na taj način i ono ući u svet odraslih. Pohvalite ga, verbalno nagradite svaki put kada uspe da napuni nošu. To će  učiniti da se oseća važnim u sopstvenim očima.

*Odeća. Konačno, kada uspe da uspostavi ovu naviku, oblačite mu odeću koju samostalno može da skine. Tako će mu biti olakšano da brzo sedne na nošu, jer mnoga deca u poslednjem trenutku shvate da im je noša neophodna. Naime, deca često "imaju problem" da na vreme registruju da im se piški, pa zakasne sa odlaskom u toalet. Ovladavanje bešikom kao i debelim crevom je ishod fizičkog i mentalnog sazrevanja. Na žalost, ne može se postići odjednom.

Mali trikovi sa nošom

Podrazumeva se da ćete se i prilikom navikavanja deteta na nošu, služiti malim trikovima. Na primer: ako je vašem detetu potrebna mala motivacija da bi i samo želelo da se oslobodi pelene, pokušajte da dotadašnje zamenite platnenim. Smetaće mu da bude mokro. Ili, tek kada dete nauči da u toku dana koristi nošu, počnite da mu ih  skidate i preko noći. Dušek, zbog mogućih "incidenata", zaštitite mušemom, a kako bi ih izbegli nemojte detetu davati mnogo tečnosti pre spavanja.

Polazak u vrtić

Treća godina je uobičajeno vreme za polazak u vrtić. Ipak, za obdanište nema zakonskog, već preporučljivog uzrasta, ali i to zavisi od samog deteta. Ne ravnajte se prema drugoj deci, već prema svom mališanu.

Kako ćete dete navići na vrtić?

*Priprema. Pripreme za obdanište počinju mesecima pre nego što stigne taj dan. U tom periodu češće odvodite dete kod baka ili negde gde će biti bez vas. Učite ga samostalnosti (da samo obuče jaknu, promeni obuću...). Negujte kontakte sa drugom decom. Ukratko, navikavajte ga da provodi vreme bez vas.

*Objašnjenje. Pre negó što prvi put odvedete dete sa namerom da ga ostavite u vrtiću, objasnite mu šta ga tamo čeka. Nemojte početi sa zabranama da mora da bude dobro, poslušno, sluša vaspitačicu, ne dira drugu decu, da mora sve da pojede i spava kad i svi... Umesto toga, recite da će tamo upoznati drugu decu, da će zajedno jesti, spavati ali, pre svega, da će se zajedno igrati. Ne zaboravite da dodate da će mu biti mnogo veselije nego kod kuće sa vama ili bakom, jer će tamo biti njegovi vršnjaci. Objasnite i to da će vaspitačici uvek moći da se obrati ako nešto ne bude u redu.

*Vaš odnos. Iako zvuči neverovatno, neka deca teško prihvataju vrtić jer nisu sigurni da će njihovi roditelji kasnije doći po njih. Vama se to podrazumeva, pa se možda ne biste  setili da to detetu i kažete. Posebno u onim prilikama kada je u toku neka stresna promena za dete, važno je da "poradite" na vašem odnosu, i podsetite ga koliko ga volite. Napomenite da bez obzira što ćete biti odvojeni, da ćete i dalje mnogo misliti na njega, da ćete jedva čekati da ga vidite i pričate o tome kako je provelo dan.

*Adaptacija. Sa pripremom, prvim razgovorima počnite bar mesec dana pre nego što ga prvi put ostavite u vrtiću. Do tada, obiđite ga zajedno nekoliko puta, posmatrajte decu u dvorištu, radujte se i govorite detetu kako još samo malo pa će i ono moći da se tu igra. Ukoliko u vrtiću postoji takva mogućnost, budite prisutni prvih dana, kako bi adaptacija protekla što lakše. Ove prve dane prilagođavanja možete olakšati ako počnite da ostavljate dete najpre sat i po dnevno, i ovo vreme postepeno produžujete, ili ako ponese svoju najdražu igračku koja će mu praviti društvo i biti uteha dok se vi ne vratite, a ono ne usvoji nov prostor kao prijatno i veselo mesto. Takođe, kada dete počnete da ostavljate samo, tj. bez vas, učinite scene rastanka što kraćim. Vaše dugo grljenje, ljubljenje i sporo opraštanje dovode do toga da se dete oseća uplašeno (ono misli da sigurno postoji nešto veoma loše i negativno u celoj stvari kad se vi tako ponašate).

Zaista, od vašeg stava uveliko zavisi ne samo brzina, već i način na koji će dete prihvatiti vrtić. Zato je veoma važno da se, prilikom detetove adaptacije na vrtić, vi što bolje kontrolišete kako mu ne biste prenosili sopstvene brige i strahove. Umesto da stalno gledate na sat, zovete puno puta telefonom i nervozno šetate po kući, setite se da se u tom trenutku ono, najverovatnije, odlično provodi, i ne pomišljajući na vas.

Koji su preduslovi za uspešno navikavanje deteta na vrtić?

Jedan od najvažnijih preduslova je da dete bar preko dana ne nosi pelene. Takođe, važno je da pokazuje interesovanje za vršnjake, samostalno obavlja svakodnevne radnje, ima iskustvo u igri sa drugom decom, bar ponekad je ostajalo bez vas, kod bake...

Za dete je neophodno, pre svega, da se socijalizuje ali i da nauči sve ono što njegov uzrast diktira. Vi, sa svoje strane, ma koliko bili njemu posvećeni, ne možete ga naučiti da se socijalizuje bez prisustva druge dece. I to ne bilo koje, već velike vršnjačke grupe. U ovoj grupi će dete biti primorano da se bori za svoj status, da se snalazi i sa onim drugarima koji su agresivniji, i koji su stidljiviji, i koji su tužibabe... Odnosno, sa širokom lepezom različitih profila dece. Sa prvom socijalizacijom dete postepeno prerasta zanimanje za odnose u okviru svoje porodice i okreće se drugoj deci, uspostavljajući sa njima veoma raznovrsne odnose.

Takođe, programi u vrtićima pokrivaju edukativnu dimenziju. Precizno se zna koji su zadaci i koje aktivnosti potrebne kom uzrastu. A kako bi detetova lična motivacija bila što veća, oni su za nijansu teži nego što prosečno dete zanima. Ukratko, vrtić je važna institucija i prva "prava" škola za dete. Neophodna je i ne mogu je zameniti bebisiterke, baka servis, niti vi, bez obzira na vaše najbolje namere.

Jelena Holcer, pedagog