Dojenje je jedna od najboljih stvari koje majka može da da bebi u prvim danima, a kako nam se još u porodilištu sve lepo uspostavilo, nisam ni razmišljala o komplikacijama. Drugi put dojim bebu, ovaj put je sve nekako lakše i bila sam bezbrižna. Medjutim, samo 5 dana nakon porođaja došlo je do problema. 

Beba je zaspala mirnim snom, starija ćerka takođe pored mame u krevetu. Uživala sam gledajući ih dok ne utonem u san, a onda me je iz tog divnog kratkog sna probudila drhtavica. Treslo mi se celo telo toliko da sam imala osećaj da ceo bračni krevet pomera, a u grudima sam osetila prepunjenost, tvrde “ploče” na nekoliko mesta i neizdrživu bol. Ustala sam da drhtanjem ne probudim dete pored mene, pogledala svoje grudi i shvatila da se pojavilo crvenilo. Sve je bilo jasno, upala je krenula. Temperatura je stigla do 39. Nastavila sam tu noć da dojim, kada bi beba izvukla mleko bilo bi mi malo lakše ali brzo bih opet osetila prepunjenost i bol. Sve to vreme tresla sam se od hladnoće.

Stiglo je jutro, alarm zvoni da suprug i ćerka krenu na posao i u vrtić a ja oka nisam sklopila. Ništa nisam govorila, nisam se žalila nikom već sam bila sigurna da ćemo beba i ja to tokom dana rešiti. Međutim, iz sata u sat bilo je sve gore, a ja nisam imala kome da ostavim bebu i odem kod lekara nego sam se borila iako sam jedva stajala na nogama. Jedna sam od žena koja ima ogroman prag bola pa me je to i spašavalo. To veče, kada smo oboje dece uspavali odlučila sam da odem do gradske bolnice na Zvezdari gde sam se i porodila i zatražim pomoć. 

Doktorka me je pregledala, konstatovala da je mastitis u pitanju ali na svu sreću još nije previše zahvatio, pokazala kako da se masiram i izvlačim mleko i uputila me da izvadim nalaze krvi i ukoliko je CRP visok da počnem da pijem antibiotik. Kao što se moglo i očekivati, CRP je bio izuzetno visok što pokazuje da se radi o upali i antibiotik sam morala početi da koristim.

Brinula sam se da li mogu nastaviti sa dojenjem ali na svu sreću uz savete koje sam dobila i antibiotik koji sam pila narednih nedelju dana, sve se regulisalo. Bolelo je još nekoliko dana ali temperatura je posle 3 dana potpuno prošla, sa njom i glavobolje koje sam imala. Beba je bila moj spas, ručkala je lepo a ostatak sam izmlazala ručnom pumpicom uz masažu dojki. Posle 5 dana nisam osećala nikakvu nelagodu i dojenje smo nastavili neometano. Nadam se da se ovo više neće ponoviti jer bol i slabost koju upala grudi može da izazove gotovo da može da se uporedi sa porođajnim bolom. Posle prirodnog porođaja bez epidurala i mastitisa, mogu samo da kažem da smo mi žene lavice šta sve hrabro iznesemo! Volju i ljubav jedne majke definitivno ništa ne može da poljulja!

(Yumama)

BONUS VIDEO:

"DOJENJE NIJE BAUK"  Kurir TV