Jedna mama ispričala je iskreno, sa kakvim se osećanjima borila, saznavši da čeka drugog sina, uprkos svojim željama da dobije devojčicu.

“Pre nekoliko meseci rodila sam svog drugog sina. U svojoj prvoj trudnoći nisam imala želja - da li ću roditi dečaka ili devojčicu i bila sam uzbuđena što sam saznala da očekujem dečaka, posebno zato što je moj partner zaista želeo sina. Neki od mojih najbližih prijatelja su takođe imali dečake. Međutim, sa mojim drugim detetom, želela sam da imam devojčicu. Kada sam saznala da očekujemo još jednog dečaka, bila sam razočarana i počela sam da se osećam manje povezana i srećna zbog trudnoće. Da stvar bude gora, isti prijatelji su nedavno imali ili će uskoro imati devojčice ovog puta.

Pokušala sam da razmislim i razumem zašto sam toliko želela ćerku. Ja sam ćerka jedinica i imam dobar odnos sa oba roditelja, tako da je dinamika roditelj-kćerka ona koja mi je poznata. Mislim da sam duboko u sebi želela priliku da ponovim najbolje delove svog odrastanja sa sopstvenom ćerkom. Takođe osećam da bih mogla imati bolji odnos sa devojčicom. Brinem se da će moji sinovi biti bliži ocu, posebno kako budu stariji.

Osećala sam se jedino u stanju da razgovaram o svojim pravim osećanjima sa svojim mužem i roditeljima. Volim oboje svoje dece. Znam da sam u veoma srećnoj poziciji. Ipak, još uvek ne mogu da prebolim tugu što nemam ćerku. Razočarana sam u sebe, ali istina je da sam ljubomorna i tužna.”

U svom iskustvu dr Mekmilan, koja je videla mnogo sličnih slučajeva, kaže da se „ovde često radi o povezanosti; možda želemo da nastavimo sa elementima važne veze iz detinjstva ili nadu da ćemo popraviti prošlost stvaranjem različitih, željenih iskustava.”Mnoge majke i ćerke ne slažu, ali mnogi sinovi i majke se slažu. Ali zaista sve ovo dolazi kasnije nakon što proradite kroz svoja osećanja gubitaka.

Kao što je nagovešteno u ispovesti, odgovori leže u porodičnoj istoriji. Dr Mekmilan je takođe rekla da „čežnja za ćerkom može biti povezana sa povećanom svešću o neizbežnom budućem gubitku sopstvene majke, kad ste i sami postali majka“.

Dr Mekmilan je takođe misli da je „možda teško da se prilagodite onom kako ste zamišljali da će vaš život kao majke biti na to kakav je u stvarnosti. Ideje o tome kako biste mogli da budete roditelj ćerke mogu vam biti poznatije, a manje znate kako se snalaziti u podizanju sinova.”

Dr Mekmilan je takođe rekala o dvosmislenom gubitku kada žalimo za nečim što nikada nismo imali: „Provoditi vreme razmišljajući o ćerki znači da je ona postala psihološki prisutna, pa je nedostatak, odsustvo nje i veze s njom, gubitak koji nije lako prepoznati.”

Razmislite o odnosu koji želite da imate sa svojom decom, jer vi imate moć da to stvorite. Iako je u redu da se osećate onako kako se osećate, takođe nije dobra ideja ikada iznositi ta osećanja pred svojom decom. Takvi komentari, čak i godinama kasnije, mogu naneti štetu.

„Vaš um je spreman na ono što biste mogli propustiti u budućnosti bez veze između majke i ćerke. Ali kako možete sa svojim sinovima negovati važne elemente ovoga?“ napominje dr Mekmilan. „Na primer, biti u stanju da pokažete brigu i ljubaznost je bez uslovljavanja bilo čime. Kako biste mogli da modelujete, ohrabrujete i oblikujete važne vrednosti za svoju decu? Nežno se podsetite da, kao roditelj, imate veliki uticaj.”

Ovo su prava osećanja koja imate. Suočavanje s njima i razgovor o njima pomoći će vam da ih obradite. Zatim razmislite o odnosu koji želite da imate sa svojom decom, jer vi imate moć da ovo kreirate.

(Yumama/J.D.)

BONUS VIDEO

Kako devojčica od 5 godina uspavljuje sestricu TikTok/halesmoore