- Vaginalni sekret uvek postoji, pa i tokom trudnoće, kada je normalno pojačan, a sličan onom kakav mnoge žene imaju pred menstruaciju. Sa približavanjem porođaja, vaginalni sekret se povećava i može da postane prilično obilan. Inače, uloga mu je uvek čišćenje vagine i sprečavanje prodiranja infekcije ka unutrašnjim polnim organima. Pojačan vaginalni sekret, kao i promena njegovog izgleda, znak je nekog poremećaja, koji zahteva lečenje, - kaže naš sagovornik prim. mr sci. med. dr Tomislav Stefanović, specijalista ginekologije i akušerstva, subspecijalista za sterilitet i fertilitet, i upravnik Bolnice za ginekologiju i akušerstvo KBC Zemun.

Šta je uzrok poremećaja vaginalnog sekreta?

- Stepen čistoće vaginalnog sekreta može da bude poremećen usled različitih razloga. S obzirom da treću grupu uzrokuje veći broj mikroorganizama, na njeno nastajanje može da utiče neodgovarajuća higijena, vaginalno ispiranje, kao i smanjen broj zaštitnih bakterija (Lactobacilli). Četvrta grupa se prenosi seksualnim kontaktom, dok se peta grupa, pored seksualnog kontakta, može preneti i preko nečistih predmeta za higijenu, pa i kupanjem u bazenu. Šesta grupa nastaje najčešće usled pada imuniteta i upotrebe antibiotika. Inače, za trudnoću je karakterističan (fiziološki) pad takozvanog celularnog imuniteta, zbog čega se šesta grupa relativno često javlja.

Kako i koliko sekret utiče na trudnoću?

- Da bi se eventualne komplikacije sprečile, najbolje je da svaka žena pre planirane trudnoće poseti svog ginekologa i u okviru redovnih ginekoloških pregleda proveri i grupu vaginalnog sekreta. Ukoliko se radi o nekom od patoloških nalaza - a to su sve grupe sem prve i druge, neophodno je lečenje. Posledice po trudnoću se manifestuju u vidu pobačaja, prevremenog porođaja, intrauterine ili infekcije ploda prilikom prolaska kroz porođajni kanal, u zavisnosti od uzročnika. Tako se, recimo, bakterijska vaginoza smatra važnim faktorom u nastanku cervikalne inkompetencije (spontano skraćenje i otvaranje grlića materice), preterminskog prsnuća vodenjaka ili horioamnionitisa (zapaljenje plodovih ovojaka).

U slučaju gonokokne infekcije, pored pomenutih komplikacija, koje se javljaju kod bakterijske vaginoze i vode ka prevremenom porođaju kao krajnjem ishodu, moguća je i infekcija novorođenčeta. Trihomonas vaginalis je takođe jedan od potencijalnih uzročnika prevremenog porođaja. Najčešća, ali na sreću najmanje rizična je šesta grupa.

Kakva je terapija kod budućih mama?

- Za treću grupu moguća je lokalna terapija vaginalnim tabletama širokog spektra, ali je najbolje u takvim slučajevima uraditi vaginalni i cervikalni bris, kao i proveru na bakterijsku vaginozu. Nakon dobijanja rezultata briseva, terapija se određuje prema antibiogramu. U terapiji četvrte grupe, odnosno gonoreje, koriste se cefalosporini (ceftriakson) ili penicilini. Šesta grupa, koja je relativno česta u trudnoći, leči se različitim vrstama lokalnih preparata, vaginaleta i krema. Najčešće su u upotrebi ketokonazol, mikonazol, nistatin.

Četvrta i peta grupa uvek zahtevaju lečenje oba partnera! Veoma je važno napomenuti da nikada, a posebno u trudnoći, ne treba sami sebi da postavljate dijagnozu, čak ni kada je u pitanju vaginalna infekcija sa kojom ste prethodno možda već imali iskustvo. Obavezno se obratite vašem ginekologu, koji će da odabere odgovarajuću terapiju i odredi period trudnoće u kojem ona može da se primeni.  

Da li infekcija može da se prenese na bebu?

- Infekcija u trudnoći može da bude uzrok infekcije ploda, koja se najčešće manifestuje nakon rođenja, i to u različitim pojavnim oblicima: od infekcije oka (gonokok) i pneumonije (upale pluća), pa do sepse novorođenčeta, kao najtežeg oblika. Infekcija može da se prenese na novorođenče još u toku trudnoće - u slučaju infekcije bakterijama, najčešće ushodnim putem iz vagine, preko grlića, do infekcije plodovih ovojaka i, na kraju, novorođenčeta. Ili, prilikom prolaska kroz porođajni put, odnosno u toku samog porođaja, ukoliko majka ima neku od patoloških grupa vaginalnog sekreta.

Mirjana Ajbl