Obavezni pregledi u trudnoći

Od početka trudnoće do porođaja, trudnice u Francuskoj svakog meseca odlaze na obavezne preglede kod lekara. Oni uključuju ultrazvučni pregled, kontrolu urina i krvi. Takođe, sve vreme se prati i težina buduće majke, a ja sam svaki put dobijala kritiku da sam se mnogo ugojila i da moram da povedem računa o ishrani kako ne bih imala problema prilikom porođaja. Prva analiza koju sam uradila nakon saznanja da sam trudna bila je test na AIDS i hepatitis. Radila sam i dabl test, a zanimljivo je to što ginekolozi ovde, kada nešto nije u redu, pitaju majku da se izjasni da li želi abortus, uz napomenu da taj test nije 100 odsto siguran (oni su uvek protiv abortusa!).

Do devetog meseca sam išla na preglede kod ginekologa i tek poslednjeg meseca trudnoće sam otišla na pregled u bolnicu i kod anesteziologa radi dogovora oko epidurala. Tada su mi radili analize krvi, kako bi proverili da li smem da koristim ovu vrstu anestezije. Takođe, tek u devetom mesecu, neposredno pred porođaj, poslali su me na vađanje vaginalnog brisa.

Porođaj uz pomoć epidurala

U momentu kada sam stigla u bolnicu primili su me da vide koliko sam otvorena i pošto je bilo vremena, dali su mi epidural, pratili moj pritisak i otkucaje mog i bebinog srca. Muž je naravno bio sa mnom sve vreme. Sestre i lekari su dolazili na pola sata da vide kako porođaj napreduje, a uz pomoć zvona u svakom trenutku sam mogla da ih pozovem da dođu.

Porođaj je sve vreme pratila i babica. Ja sam imala "sreću" pa je pored nje bila i stažistkinja doktorka koja je učila na meni. Klistiranje se ne radi pred sam porođaj, što mi je bilo baš čudno.

Babice i doktori su bili zaista jako ljubazni. Pošto sam imala drhtavicu dali su mi ćebe i utoplili me. Epidural sam sama dozirala po potrebi (naravno postoji i limit tako da mame ne mogu da ga nekontrolisano puštaju). Ukratko, o epiduralu mogu reći sve najbolje. Bolovi su slabo osetljivi, ja sam se sve vreme dopisivala sa prijateljima iz Srbije koji su sa nestrpljenjem čekali rođenje mog sina. 

Carski rez uz spinalnu anesteziju

Pošto sam imala problem, beba nikako nije htela da izađe, a s obzirom da su otkucaji bili dobri čekali su da se prirodno porodim. Nažalost, to se nije desilo. Bio je jako visoko sa obmotanom pupčanom vrpcom oko vrata. Porođaj je počeo u 8 i trajao do 21 čas.

Oko 18 časova, sestre su pozvale doktora da odluči šta će sa mnom i on je, nakon što je video da je beba visoko i da se slabo otvaram, odlučio da me ipak pripreme za carski rez. Pitali su me da li želim da me uspavaju skroz ili ne. Odlučila sam se da me ne uspavljuju. U 21 čas sam rodila sina.

Čim sam se porodila dali su mi da ga poljubim i odveli ga. Carski rez je protekao dobro. Uz doktora je bila i stažistkinja koja je pratila tok carskog reza, a koliko sam uspela da razumem, on joj je objašnjavao šta i kako se radi.

Posle porođaja

Posle porođaja smestili su me u sobu. Usluga je bila zaista dobra. Imala sam TV i internet, a beba je sve vreme bila sa mnom. Hrana je bila odlična, imala sam doručak, ručak, večeru i užinu.

Posle carskog nisam mogla da ustanem iz kreveta 48 sati (kateter i sto čuda), ali u toku noći sestre su dolazile na svaki moj poziv. Jednu noć su odveli bebu da bih se ja oporavila i naspavala.

Bebu su odmah obukli u garderobicu koju sam donela (pred polazak u bolnicu dobila sam spisak šta bi sve trebalo da ponesem). Pošto, nažalost, nisam imala mleka (iako sam pokušavala), dobijala sam dohranu za njega, a sestre su mi pokazale i kako da ga kupam.

U porodilištu sam ostala punih sedam dana, a posete su bile dozvoljene kad god i koliko god sam želela, samo što nije postojala mogućnost da tata ostaje preko noći.

Drage moje mame, jako mi je žao što žene u Srbiji nemaju tretman kao u zemljama Evrope, a isto tako verujem da ima i lepših iskustava po drugim zemljama. Sve najbolje našim mama u Srbiji želim, uživajte sa decom one su naše najveće blago.

Mama Milica Costet

Pozivamo vas da kroz ovu rubriku prenesete svoja iskustva iz perioda trudnoće, sa porođaja, prvih dana sa bebom, kao i iskustva u odgajanju i vaspitanju dece. Vaša iskustva mogu biti dragocena drugim ženama, a pored toga što ćete pomoći jedna drugoj, verujemo i da ćete uživati u pričama trudnica i mama koje žive u drugim zemljama.

Pošaljite nam svoju priču, fotografiju - ukoliko želite (maksimalna veličina fotografije 200Kb) i osnovne podatke (ime i prezime, adresu, godine i e-mail adresu) na e-mail: iskustva@yumama.com.