Izuzetno mi je žao zbog svega što se u Srbiji dešava i što žene imaju uglavnom loša iskustva. Iskreno se nadam da će se stanje promeniti jer ono što druge zemlje imaju, to nije ni skupo a ni nemoguće implementirati u Srbiji. Ljubaznost i podrška medicinskog osoblja je nešto što ne sme izostati ne samo na porođaju, već uopšte u zdravstvenom sistemu.

Dakle, moje iskustvo.

Vođenje trudnoće

Trudnoća je bila nekomplikovana. Na samom početku trudnoće dobila sam žutu knjižicu koja se zove "Mutter-Kind-Pass" koja predstavlja neku vrstu "pasoša" gde se trudnica, a kasnije i dete, prate kroz preglede, razvoj, vakcinisanje itd. Sve što je trebalo da radim je da slušam savete svog lekara i da obavljam redovne preglede, koji su lepo obeleženi i objašnjeni u "pasošu".

Uslovi u porodilištu

Suprug i ja smo pre porođaja obišli bolnicu (državnu, "Semmelweis Klinik Wien") gde sam odlučila da ću se poroditi. Obišli smo porođajne sale, sobe... Takođe, imali smo dvodnevni seminar na temu "porođaj i podrška partnera" i "nega deteta u prvim danima" koji je držala babica u porodilištu. Sve u svemu, imali smo oboje dobar osećaj.

Bolnica je bila uredna, izuzetno čista, zidovi okrečeni svetlim pastelnim bojama. Porođajna sala je zapravo soba u kojoj se nalazi sva neophodna oprema, uključujući radio, tv, loptu... Prijatna atmosfera, dobra hrana, čisto kupatilo. Osoblje je sve vreme bilo izuzetno ljubazno. Nisam imala strah jer sam se osećala dobro, na sva pitanja dobila sam odgovore i objašnjenja tokom trudnoće a i pred porođaj.

Epidural za sve buduće mame

Moj porođaj je bio indukovan jer je beba kasnila 10 dana, dobila sam bolove nakon 12 sati u bolnici i sve se odigralo prilično brzo. Bolovi su bili nesnosni skoro bez pauze, tako da sam zatražila epidural koji mi je bio dat u roku od 15 minuta. Epidural je nešto na šta svaka buduća majka u Austriji ima pravo, ne plaća se i može se zatražiti tokom porođaja - ne treba da se najavi unapred. Nakon epidurala nisam osećala bolove i to mi je dalo neka vremena (četiri sata) da skupim snagu za "finale".

Poslednja dva sata porođaja epidural nije delovao, mada me je anesteziolog već o tome prethodno informisala. Počela sam da osećam sve a dozu nisu smeli da mi povećaju. Bilo je bolno, ali u granicama izdržljivosti. Babica je bila sve vreme ljubazna, govorila mi je kako da dišem i šta da radim. Moj suprug je sve vreme bio pored mene pružajući mi podršku - bio je zaista sjajan. Prisustvo supruga na porođaju nismo platili.

Nakon porođaja

Naš sin se rodio tačno u 4h ujutru i sve je prošlo u najboljem redu. Bebu su mi odmah stavili na grudi i tek nakon pola sata su ga uzeli radi kupanja, merenja, presvlačenja. Nakon porođaja, babica me je presvukla i donela mi doručak - dobila sam čašu mleka, nutelu i crni hleb :), jako mi je prijalo.

U bolnici sam bila četiri dana. Moja soba, koju sam delila sa još dve mame, bila je svetla i velika sa sopstvenim kupatilom. Sestre i doktori su bili na raspolaganju sve vreme, izuzetno ljubazni i spremni da odgovore na sva pitanja. Fizioterapeutkinja me je posetila prvog dana nakon porođaja i objasnila mi je koje vežbe trebam da radim nakon par meseci. Beba je bila sa mnom sve vreme u sobi, te sam je dojila kad god je želala. Što se dojenja tiče, sve mi je bilo do detalja objašnjeno i sestra je nekoliko puta dnevno proveravala kako napreduje dojenje i da li imam bilo kakvih pitanja.

Izlazak iz bolnice

Za kraj bih želela da napomenem da nisam imala nikakve troškove i da je sve bilo pokriveno standardnim zdravstvenim osiguranjem (nemam privatno osiguranje).

U bolnici je svuda naznačeno, i to na više jezika, da osoblje ne prima nikakve poklone ni novac za usluge koje pruža pacijentima i da nuđenje istih nije dozvoljeno.

Prilikom napuštanja bolnice dobila sam upitnik koji nije bilo obavezno popuniti, a koji se ticao usluga pruženih tokom boravka u bolnici.

Ocenila sam čitavo iskustvo najvišom ocenom.

Mama Jelena El-Badramani

Pozivamo vas da kroz ovu rubriku prenesete svoja iskustva iz perioda trudnoće, sa porođaja, prvih dana sa bebom, kao i iskustva u odgajanju i vaspitanju dece. Vaša iskustva mogu biti dragocena drugim ženama, a pored toga što ćete pomoći jedna drugoj, verujemo i da ćete uživati u pričama trudnica i mama koje žive u drugim zemljama.

Pošaljite nam svoju priču, fotografiju - ukoliko želite (maksimalna veličina fotografije 200Kb) i osnovne podatke (ime i prezime, adresu, godine i e-mail adresu) na e-mail: iskustva@yumama.com.