Naš Luka je rođen bez kosice, skoro ćelav, a kosa je počela da mu raste tek posle par meseci. Bila je plava, svilenkasta. Kada mu je kosa narasla toliko da je već padala u oči, ja sam mu šnalicom kačila šiške, i često je skupljala u repić. Zbog duže kose i takvih frizura, Luka je sa godinu i po dana više ličio na devojčicu nego na dečaka. Suprug, tata Nikica, nije time bio oduševljen i predlagao je šišanje, što sam ja dugo odlagala, govoreći mu da ćemo to uraditi kroz koji dan. To je potrajalo…

U jednom trenutku, shvatila sam i sama da Lukina kosa ipak mora da se skrati i oblikuje, da je šišanje neminovnost. Pripremajući ga za to - prvo smo mu, dok smo ga kupali u kadi, malo skratili šiške. To Luki nije prijalo, bunio se, što je meni dobro došlo da odložimo šišanje za još koji dan. Iskreno, ne samo što mi je bilo žao Lukine prve kose, nego sam se bojala da ga frizer ne povredi makazama.

Pred samo šišanje, koje je ipak obavljeno van frizerskog salona, i to kod nas, u dvorištu, pribegli smo lukavstvu. Popeli smo Luku na traktor, a onda upalili motor da traktor radi i tako nadjača zujanje mašinice za šišanje. Luka, inače, mnogo voli traktore, pa je zadovoljan seo za volan, okretao ga kao da vozi, i u tome je uživao. Ta, kao bajagi vožnja, bila je dovoljna da mu skrene pažnju od svih drugih dešavanja, pa i šišanja.

Iz bezbednosnih razloga, uz Luku su bili tata Nikica i tetka Biljana, dok je glavni majstor za prvu frizuru bila njegova buduća ujna Nada, frizer po zanimanju. Ja sam budno motrila na Luku i veštinu frizerkinih ruku, i istovremeno fotografisala događaj. Uživajući u "vožnji" traktora, Luka je sve vreme bio miran. Nije čak ni primetio šta se događa sa njegovom kosicom.

Tata Nikica je konačno bio zadovoljan novom frizurom našeg deteta, koja se dopala i ostalima u kući. Samo sam ja, nekako, bila tužna. Pokupila sam Lukine pramenčiće i repić, čuvam ih u «Radosnici». Lukina kosa je i sada lepa, ali nije više onako svilenkasta kao pre šišanja, već čvrsta i  kruta. Znam samo - da je Luka devojčica, nikada ga ne bih šišala!

Mama Milena Dožudić i sin Luka

Pozivamo vas da kroz ovu rubriku prenesete svoja iskustva iz perioda trudnoće, sa porođaja, prvih dana sa bebom, kao i iskustva u odgajanju i vaspitanju dece. Vaša iskustva mogu biti dragocena drugim ženama, a pored toga što ćete pomoći jedna drugoj, verujemo i da ćete uživati u pričama trudnica i mama koje žive u drugim zemljama.

Pošaljite nam svoju priču, fotografiju - ukoliko želite (maksimalna veličina fotografije 200Kb) i osnovne podatke (ime i prezime, adresu, godine i e-mail adresu) na e-mail: iskustva@yumama.com.