04.02.2011. Lazar 3600g 54cm
Prirodni porođaj sa epiduralom
Narodni Front


Termin mi je bio 01. februar 2011. godine, ali naravno ja sam to premašila... Trećeg ujutru sam prokrvarila, pravac Front, što je sigurno, sigurno je... Pregledao me doktor, onako kasapinski, kako to i umeju, i kao otvorena si samo jedan prst, ali zadrzaću te da ne dolaziš opet... Onda me druga doktorka opet pregledala, uradila CTG i UZ... Staviše me na odeljenje patologije da ležim, jer je porodilište bilo prepuno... I naravno sve to tek četiri kasnije...

Tu noć dobijem slabe kontrakcije... Sačekam jutro i kažem sestri šta i kako, i oni me odvedoše na CTG i UZ... I onda na pregled pred jedno 10-ak studenata... A joj majko, e tu me blam pojeo (slatki momčići, a ja noge širim!). 

Zaključe da sam otvorena dva ipo prsta i pošalju me na odeljene porodilišta... To je bilo oko 10h...
Onda je došlo na red ono čega sam se plašila više nego porođaja... Klistir... Sad tek vidim koliko sam bila smešna... Na kraju sam tražila dva puta da mi ga uradi, jer tri dana nisam išla u wc... Čak sam joj rekla da ne misli da sam se navukla, već bolje sad da se ispraznim nego na stolu da se desi neprijatnost...

Onda sledi čekanje od jedno tri sata... I usput još uspem da vidim jednu ženu kako se porađa i sve onako lepo mi pred očima beše prikazano... E tu sam se sasekla...

U međuvremenu sam ćaskala sa dve ženice, kontrakcije nisam ni osećala.

U 14h me stavljaju na porodiljski sto.... Neka smorna babica mi priključuje CTG... Imam kontrakcije ali i dalje ne bole...

Dolazi neka namrštena doktorka koja je predhodnu porodilju tako grdila i urlala na nju... UŽAS... Pregleda me i kaže da sam otvorena pet prstiju... Dolazi sa nekom studentkinjom i kaže joj da mi probuši vodenjak... Ona jadna smotana pojma nema... Doktorka je tera, kao ajde, moraš da naučiš... Pomislih, pa na meni da se uči, lujko jedna...

I naravno nije uspela, i onda je ova sama to uradila... Grozan osećaj... I Bogu hvala u 14h joj se smena završi pa je druga došla... Stavljaju mi indukciju…

Potom dolazi anesteziolog i daje mi epidural... Ubod i sve ostalo osetila nisam... Tu sam se raspričala sa njegovom pomoćnicom koja je isto bila izvrsna...

Posle 20-ak minuta raj... Vreme mi leti... Već je 16h i nešto... Beba se ne spušta... Pa mi anesteziolog pomogao nekako sa jedva osetnim nogama da ustanem pored kreveta i malo stojim... uspela sam to nekih 15 minuta da izdržim pošto mi se vrtelo, i vratih se na krevet... Potom sam legla na stranu. Kad bih videla da dolaze kontrakcije gurala bih iz sve snage da se mali spusti... U međuvremenu sam ožednela kao kamila i smarala sam non stop anesteziloga da mi kvasi gaze... Posle mi neka, ne znam ni ja šta je bila, kroz ruku dala nešto, kad je krenula da me “radi” moja tahikardija, i vid da mi se muti, odsekla sam se... Ali i to popusti za 20- ak minuta...

Anestezija polako popušta, osećam bolove, ali izdržava se... I tako pola sata, sat...  

Dolazi neka druga babica, i kaže digni noge da vidimo... Kad poče da doziva "doktorka, doktorka, beba samo što nije"... Nameštaju krevet, i viču da guram, da držim vazduh što duže mogu... A ja sa tim, na nuli... Ali guram nekako, i usput se smejem, jer mi kroz glavu prolazi našta li sada ličim ... Bez i jednog jauka, 2-3 napona, secnuše me, i bebac izađe... 19h i 20m...

Doktorka me hvali, "alal ti vera, ovo se zove porođaj"... Odmah zatim je izašla i cela posteljica.. Ništa osetila nisam... Bog blagoslovio epidural... Nose bebca, i nedugo zatim ga i vraćaju. Neopisiv osećaj, nisam ni bila svesna da je to iz mene izašlo... Tako mali i meden... Nisam znala da li da se smejem ili plačem od sreće... Sve je tako divno prošlo, i sada imam svog anđela kraj sebe... 


I zaista porođaj mi je ostao u divnom sećanju, i ima da ih rađam dokle god budem mogla, samo da ne preteram. A i za prvorotku se brzo završio.

Pozivamo vas da kroz ovu rubriku prenesete svoja iskustva iz perioda trudnoće, sa porođaja, prvih dana sa bebom, kao i iskustva u odgajanju i vaspitanju dece. Vaša iskustva mogu biti dragocena drugim ženama, a pored toga što ćete pomoći jedna drugoj, verujemo i da ćete uživati u pričama trudnica i mama koje žive u drugim zemljama.


Pošaljite nam svoju priču, fotografiju - ukoliko želite (maksimalna veličina fotografije 200Kb) i osnovne podatke (ime i prezime, adresu, godine i e-mail adresu) na e-mail: iskustva@yumama.com.