Ovaj harvardski naučnik smatra da se noćnim dojenjem produžava faza majčinog neplodnog razdoblja koje se odvija nakon porođaja. Iako i sam priznaje da njegov stav zvuči pomalo neuverljivo, on ističe da je prilično logičan i  da je ovakvo ponašanje dece predodređeno evolucijski.

„Prirodna selekcija nastoji da sisanje i nemiran san beba opstanu što duže kako bi se onemogućila normalna funkcija jajnika, jer bebe imaju veliku korist od odlaganja sledećeg porođaja“, objasnio je Hejg u svom članku u magazinu „Evolucija, medicina i javno zdravlje.“

Takođe, ovaj stručnjak veruje da bi za to mogao biti kriv neki gen oca, jer istraživanja Angelmanovog sindroma, retkog razvojnog poremećaja koji karakteriše uznemirenost, ukazuju na to da bi očev gen mogao biti uzrok čestog buđenja i dužeg sisanja.

Antropolog Holi Dansvort s Univerziteta “Rod Ajland”, priznaje da je Hejgovo mišljenje veoma zanimljivo, ali ističe da harvardski naučnik nije uzeo u obzir sve dobre strane dojenja tokom noći, poput zbližavanje majke i bebe i deljenja ljubavi i topline.

"Iz te perspektive, dečji plač i hranjenje tokom noći više izgledaju kao međusobna saradnja nego kao nekakav konflikt", smatra Dansvort.

Priredila: Tamara Sorak