Neurolozi Univerziteta "Brigam Jang" pratili su razvoj grupe dece koja je doživela povrede glave, uglavnom u saobraćajnim nesrećama, u periodu od tri godine nakon povređivanja.

"Najteže kod povreda mozda jeste to što osoba može imati značajne poteškoće, a izgledati sasvim u redu", istakao je neuropsiholog Šon Gejl. „Može joj biti teško da se seti nečega ili da se koncentriše na nešto, što ometa interakciju s drugima. Ipak, pošto osoba izgleda u redu, ljudi na to ne obraćaju dovoljnopažnje.“

Rezultati ovog istraživanja, objavljenog 10. aprila 2014. godine u magazinu "Dnevnik oporavka od povreda glave", stečeni su na osnovu pregleda magnetnom rezonancom i informacijama o društvenim životima dece-učesnika u straživanju dobijenih od roditelja.

Međutim, nalazi naučnika ukazuju da je moguće da dete poboljša svoje socijalne veštine, zahvaljujući „kognitivnoj spretnosti“, kombinaciji kratkoročne memorije i brzine rada mozga.

"Tokom socijalnih interakcija, neophotno je obraditi sadržaj onoga što sagovornik izgovara i simultano obraditi i znake neverbalne komunikacije", ističe dr Ešli Levan, koautor istraživanja. "Zatim je potrebno zadržati te infrimacije u radnoj memoriji kako bismo prikladno odgovorili. Ukoliko prekinete rad radne memorije ili brzine obrade podataka, društvena interacija će biti otežana."

Međutim, jasno je da je neophodno sprovesti još istraživanja na ovu temu, odnosno utvrditi na koji način će i koji delovi mozga „kognitivnom spretnošću“ poboljšati društveni život dece koja su ga narušila povredom.

Priredila: Tamara Sorak