Naučnici se slažu da je pitanje da li je starija kokoška ili jaje princip po kojem funkcioniše i odnos batina i lošeg ponašanja. Dugo se, naime, stručnjaci pitaju da li se udarcima dete kažnjava jer je bilo nevaljalo ili je bilo nevaljalo zato što je kažnjeno fizički.

Majkl Mekenzi, autor najnovije studije o fizičkom kažnjavanju i profesor Škole za socijalni rad Univerziteta “Kolumbija” u Njujorku, smatra da je na oba ova pitanje odgovor – potvrdan. Kako je to moguće?

“Razmišljajte o tome kao o trci u kojoj je roditelj sve iznerviraniji , a dete sve agresivnije, zbog čega ostaju zarobljeni u ovom krugu”, pokušao je prof. Mekenzi da odgovori. “Ovi procesi započinju se veoma rano, a kada se uspostave, polako se gradi kontinuitet.”

Tim istraživača je do ovih rezultata došao analizom 1.900 porodica koje su učestvovale u istraživanju studije “Krhke porodice i zdravlje deteta”. Deca-učesnici rođeni su u dvadeset velikih američkih gradova u periodu između 1998. i 2000. godine, a roditelji su razgovarali s naučnicima ubrzo po rođenju dece, a potom u 1, 3, 5. i 9. godini mališana.

Nalazi su pokazali da se fizičko kažnjavanje u periodu od prve do treće godine života deteta u proseku povećalo za čak 57 odsto. Međutim, utvrđeno je i da su deca koja su ispoljavala najviše bihevioralnih problema u kasnijem toku života dobijala sve više i više batina.

“Neka deca su češće disciplinovana fizički od druge, a ta deca su ispoljile više agresije”, objašnjava Mekenzi.

Ova studija, dakle, ukazuje da su udarci i loše ponašanje međusobno povezani i da “hrane” jedno drugo. Ipak, naučnici smatraju da su pronašli čime ovaj začarani krug nastaje – “šljapkanjem” po zadnjici u prvoj godini života deteta.

“Ovakav tremtan deteta daje momentalnu reakciju, jer deca odmah prestaju da rade ono zbog čega su kažnjena, ali to ne pruža deci mogućnost da samostalno utiču na sopstveno ponašanje”, zaključio je Mekenzi.

Priredila: Tamara Sorak