Bebi džamp je zanimljivo «pomagalo» ali, svakako, nije neophodno za normalno odgajanje deteta. Inače, ovaj lelujajući dubak mnogi pogrešno smatraju savremenim izumom, ne znajući da je prvi primerak napravljen davne 1847. godine.
Sprava kao iz bajke
Izumitelj bebi džampa je Džordž Titl, koji je svoj patent nazvao «mašinom za vežbu dece». Iako ima istu svrhu kao i savremeni džamper, onaj starinski je tako čudnovato dizajniran da deluje pomalo nestvarno.
Sprava je ogromnom kukom okačena o plafon, sa koga visi opruga napravljena od elastične, ali dovoljno tvrde indijske gume. Da bi izgledala lepše, guma je obmotana ukrašenom tapiserijom. Pri kraju opruge su četiri kraća konopca vezana u čvor, kako bi opruga držala metalni obruč koji se na njih nadovezuje. Svaki deo konopca drži po jednu četvrtinu kruga. Visina džampera se podešava tako što se metalni krug podiže i spušta uz oprugu.
Mali padobranac u šarenom kaputiću
Najneobičnija stvar vezana za ovu spravu jeste ideja za sedište. Naime, mesto gde se beba smešta da sedne - visi sa prstena, prikačeno jakim trakama. Napravljeno je u obliku kaputića, u koji se dete ubaci i dobro zakopča (posebno u predelu među nožicama, gde je dodat kalup sličan peleni), kako ne bi ispalo.
Tako «upakovano» u ovu sedeljku, dete podseća na padobranca koji je nezgodno sleteo na drvo, a ono se njiše na sve strane. Pronalazač je objasnio da je njegova ideja bila da se dete zabavlja, a ne povredi. Jer, svaki put kada dodirne tlo, krenuće u drugom smeru, pa će mu biti interesantno. A ono će biti zadovoljno i mirno...
Poput peškira na vratima
Kada već govorimo o takozvanim visećim proizvodima, evo jednog koji nije uspešno prošao na tržištu. Čak je svrstan u grupu «jezivih izuma za decu». U pitanju je nosilica, specijalno napravljena da se okači na vrata WC-a, dok su mama i tata zauzeti vršenjem nužde. Po izgledu, inače, veoma podseća na kengur za nošenje bebe, a pričvršćen je za vrata kupatila pločom i širokim trakama koje idu do vrha vrata. Javnost je ovu ideju odmah ocenila kao vrlo neukusnu i lošu.
Jelena Žunić